Ne znam puta, osim ići srcem svojim malim u Presveto 💗, samo ta me svjetlost Kristova punu tuge, bola, nemoći, trnaca, žege, skrivenih trpljenja, punu plakanja, punu znoja, krvi i suza zavolila... Isus mi je rekao da čuvam sve to blago, sve te drhtaje i mučeničke čavle, bodež, spužvu sa žuči, križ, trnje, grčeve, vapaje... i smjestila sam sve u kraljevsku riznicu, kovčeg duše je sve što pred Boga nosim, satkan od osjećaja... Rajski blagajnik od svega će tog trpljenja vidjeti blago, jer ljubav od muke čini biserje, preobražava se sve... Iz ovog trpljenja spasiti će se oni za koje molim... ublažiti će se veliki grijesi i moji i tuđi, koja milost da muka čudesno vrijedi i nikada ne blijedi. Sve se upisalo u Presveto srce, sve što je u meni godinama u mukotrpnom stanju disalo, zato mi nije zalud čekanje na čudo. Ublaži patnja naša velike kazne... pa čudesno u nebesa gledaju i zazivaju pomoć Božju oni koji su ga odćutali davno... objavi se milost jer isprosimo pokajanje, mi obični mali ljudi, sa ljubavlju velikom za Gospodina, uspijemo činiti čuda, jer nam je Duh Sveti zvijezda vodilja.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 12.12.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar