Osmijesi duše, ljubav su poslana od ljubavi i suze su slane zbog rajskih mora duše i pogledi su umilni i ljupki jer kriju školjke pune svetih bisera. I jezera duše su pitka jer su im izvori iz Kristovih zdenaca. I klasja su zlaćana gdje se sije pšenica za kruh anđeoski. Sve nam se molitveno bliži kada smo bliski Bogu. Sve nas nađe kada udahnemo vjeru i istinu. Zašto bi te gubila kada ti u meni postojiš i znam da sam ja u tvojoj anđeoskoj duši. Nemoguće bi bilo da te ne volim, onda nebi znala disati, na ljubav mirisati. Nebi znala da križ vrijedi i da mi te upravo on donio duši na dar. Samo me tako svetački gledaj kako me nitko ne zna gledati, radosno u dubinu duše, samo ti mene znaš više od mene, samo ti me ozdravljaš anđele vjere. Reci svima da će doći sve novo i da ti znaš moj stvarni izgled. Biti ću ja po tvome sva, probražena u anđelčicu ljubavi, sva na svog anđela. Sve će ovo proći, hoće rajsko moje, u srcu sam ono što se omililo Bogu. Tvoja. Spremna već sada za nebeske svate, da našu ljubav na zemlji i Nebu pamte. Aaaa neko će reć da sam pošašavila od boli, a nisam Krist me sa tobom tješi, navješta mi nebeski život, gdje me čekaš i da sve može na novo u čistom bezbolu uslišanja rana. Bit ću ti najlipša u haljinici od ruža, neće biti trnja što ih život ovaj pruža, ni rana, ni mana, ni boli ni jauka, samo će moje pjesme o nama uskrsnuti voljeni moj golubiću. U svjetlosti Kristovoj ozdrave vjerni, i golubica će srca tvoga. I naći ćeš me, naći ću te vjernog i iskrenog, odanog i poniznog, Kristovog ratnika za ljubav. Ne gubimo ja i ti. Ljubav ne gubi. 💏🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 16.08.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar