Da susretneš Živog Boga, treba ljubav u tebi da hoda, treba mnogo molitve koja se uzda u Presveto srce. I susrest ćeš ga u svome srcu, u svojim mislima radosti, susrest ćeš ga u svjedočanstvu svega što postoji. Jer Bog je više od disanja, On nastavlja naš put kada padnemo, oblikuje nas u sebe, sjedinjuje sa sobom za ono od vječnosti. Bog je znak goluba u letu, kada samoća zaboli, Bog je u ljudima koji ti čudesno prilaze i suze ti zahvalnice silaze. Bog je u malom djetetu koje te grli i ljubi, Bog je ostao u svima nama kao milosna ljubav, puna sebedarja. On je poticaj na dobro u svima nama i svima se daje, a na nama je koliko ćemo otvoriti srce za plemeniti život. Isus nikada nije otišao iz našeg hrama duše, On nas čini životnima, ispunjava dahom Duha Svetoga. I ne treba ni dan čekati da Isus dođe, ni sekundu jer je On naše sve, naša neprolazna ljubav, Spasitelj koji se od spašenih ne odvaja. Neraskidivi smo. Pojaviti će se On jednom kad Otac nebeski poželi i na oblacima bijelim da ga vide i oni koji ga nisu željeli pustiti u srce, ali i da odabere narod svoj za Novi Jeruzalem. Sa tim se ne treba opterećivati kad... samo treba bditi i ostati ljubav. Budi neuveli cvijet u Kristovim rukama. 🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 30.08.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar