DRAGOSTI

DRAGOSTI 💕

Dragosti, znaš li

preusmjerili su strelice, 

ranili su krive ptice,

pobjegle su grabljivice. 

Dragosti, 

znaš li u tom sam svetom 

letu bila, znaš li 

ukrali su mi krila,

okitili se sa njima.

Mene dragosti moja više nema,

ja sam ti samo duše sjena.

Nisu mi dali da te imam,

nisu mi dali da postojim

onakva kakva ja uistinu jesam.

Dragosti, nemoj mi sad 

u ovoj oluji plakati,

poslje oluje čistina je.

I neće biti mojih tragova,

neće biti moga plakanja.

Neće biti moga krika po svuda.

Samo će ljubav ostati.

Naći ćeš me u tuđem glasu,

u zlaćanim osmjesima djeteta,

u venama ratnika,

u zagrljaju voljenih.

Naći ćeš me kada ožedniš,

u potoku okrijepe, u izvorima utjehe.

Naći ćeš me a nećeš znati da 

sam to ja, znati ćeš samo 

da uz tebe je ljubav velika. 

Obožavat će te i dalje

moje bolne kosti,

pa i kad ih prekrije prašina i 

po koji cvijet iznikne nad njima.

A ti prođi dragosti bez žalovanja

najsretniji pored mene.

Jer me nema tu gdje boli,

ja sam ondje gdje se 

vječno voli. 

Ne oplakuj me.

Znaš da sam uvijek bila za osmijehe.

Nećeš znati koliko te tražih,

nećeš jer me ne možeš osjetiti

zbog moje velike ranjenosti krila.

Sahnu i gle dragosti više 

kao da nisam u tebi živa. 

A htjela sam ti biti sve,

nisi kriv tako moralo je.

Pjevat ću Bogu,

Pjevat ću vjetru,

pjevat ću zimama,

pjevat ću moru,

pjevat ću rijekama,

a tebi dragosti 

neću više pjevati.

Jer sam ja ptica koju su krivolovci ranili,

sve mi na zemlji zabranili. 

Od 💗 Ana Emanuela