Vjerovatno živim odjednom dva života, u sebi i u tebi. Pa preživim kad zamrem, probudiš mi umorne oči anđele. I vidim slađano moje nov život u duhu tvome. Odnosi me tvoja ljubav vjerna tamo gdje patnje nema. Kod Boga smo mi polegli sa krilima duše na Njegov dlan kao anđeli i sve je novo, sve cvijeta i mojoj vjeri u ljubav ova zima ne smeta. Dobro je da sam mislima duše uvijek tamo gdje si ti. Valja mi muku tijela sa dušom u Nebo nositi. Sa vjerom se ponositi. Jer Bog mi te daruje srcu, kao orden milosni.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 2.12.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar