IZGUBLJENA SU MI KRILA, ALI ĆE IH ISUS VRATITI

Izgubila sam krila, negdje među zemaljskim trnjem, pero po pero je otpadalo dok sam se provlačila kroz grmeče zemaljske, krvarile su rane i kao da su prikaze govorile i optuživale me govorivši - odbacila si krila, osakatila si se, ni na anđela ni na ženu ne ličiš, kao da si divu pripala i rađaš u stalnim mukama, gađali su me dugo predugo porugama. A samo Bog zna da su me boli čepušale i kidale moj let upravo ti koji su mi sudili. Žao mi najviše prvih krila krvavih, nedužnih koja su mi istrgali iz leđašaca malenih i nekim me tajnim otrovom nahranili, sve su učinili da se ne otkrije moja ljubav duše. Ali dosjetila sam se u ta isčupana pera svjetlosnu tintu suza iz srca utočiti, svijetu istinu u poeziji i prozi ispričati. Biti pjesma nebeske nade, dok mi muka zemaljska vječnom tugom prijeti. Misleći danonoćno na sveto, uspjela sam biti radosnica u sred tužnih mačeva, kad mogu sveti trpiti mogla sam i ja obična smrtnica i grešnica.  I sad me oštrice kidaju, krik moj dugogodišnji mora dozvati čudo Božje, moraju se vratiti krila na plećašca one male mene, kojoj suza do suze za njenim rajskim letom krene. Ne daj me od sebe Oče dobri, ne daj me mučiteljima mojim, kada ih je Isus na križu pobijedio i krila moja spasio. Dao svoj život da se moj nebi ugasio. Neka se spoji i obnovi sve slomljeno u tvoje moćno ime Isuse. Amen. 

Bilaj, 5.12.2020.