Motri mi oči djetinjeg pogleda, Mlado Sunce sa visina, kleči mi srce pred Živim Bogom i upija svjetlost svaka moja tmina, muka nestaje sažaljenje prestaje. Samo ljubav ostaje, ljubav koja poučava da sve što činim iz ljubavi vrijedi i uslišava se. Prorok Božji je uz mene, mene malu seljančicu bosonogu ukrašava novim ruhom, oporavlja od suza, od umornih kostiju. Sa poljana pokislih pod šator ufanja stavlja. Mene izbavlja snaga Duha Svetoga iz močvara, u rijeci Jordan kao da okupa se duša moja, krštena na novo. Obnovljen je zavijet po ljubavi i vjeri. I u redu je što sam u javi išibana i napaćena, Kristoliki su takvi. Ali duša je bitna ona je zbog ljubavi svete zdrava. U lijehama miomirisnim spava i budi se. Za život u tijelu napaćenom trudi se. Gledana je ipak po ljubavi koju rado svima donosi i sa Kristom se ponosi.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 24.12.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar