Školjka sam koju nitko nebi
čuvao zbog vanjskog izgleda,
a razbijaju me kada osjete
koliko bisera duša mi krije.
Uzeli bi mi blago nutrine,
a to se ne može
sve o meni Bog upije
i u knjige nebeske zapiše.
Ne znam se zvati tuđa,
svoja sam i Božja.
I ne bi ovu dušu ni za svo
blago svijeta mijenjala.
Sveta je u njoj istina.
Poučena sam biti iskrena,
biti otvorena duha,
biti suosjećajna, ali
i nestati
kada sam puna modrica,
od ljudskih ralja.
Blago sa kojim krunim
one slične sebi,
osjete oni koji Boga ljube.
Jer je to blago od
molitve tkano.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 28.06.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar