Mislim se samo jedan dan da mi je, biti ona koja sam u duši. Biti bezbolna, voljena, miomirisna srna sa nebeskih livada... koja je za promjenu došla u divno ruho zemaljsko da bude radost samo jednog čovjeka. Onog mog jelenčeta od Boga u dušu utkanog. Al slađana vjero moja, znam da sam nesavršena, al nebeska duša ušla u ovo napaćeno tijelo izrugano, razapeto, odbačeno, svi su nečiji, a ja čija sam ja osim tvoja. I moram umrijeti da te vidim, moram podnjeti hrabro ovaj nepravedni križni put, na kojem sam kao da nosim sve grijehe predaka. Bičevana što dišem za ljubav, a uvijek dobijem krunu sa trnjem na kome su otrovne bobice, koje bi zli htjeli da progutam za lijek. A neću milo, ti si mi lijek, ti koji mi šapućeš da me Bog nesavršenu ljubi i iz vida ne gubi. Ti koji si vjera moja, prva ljubav uz Boga. Ti me grliš kao da sam najlipša, jer mi gledaš silueticu duše. Blagoslovljen je tvoj dodir svet, zato ću reći da je moj život ipak sa smislom, jer sa tobom u nutrini živim, voljena od anđela idem sa neizustivim bolom radosna prema Nebu. Ne daš mi da posrnem, ne daš da izgubim vrijednost duše, jer je ona tvoje blago. Zamisli ti i ja, oduvijek i zauvijek jedno pred licem Božjim ono vrijedno spasenja. Žrtva za žrtvu, ljubav za ljubav, čekanje otvaranje Nebesa, to smo ti i ja.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 3.06.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar