Dugujem si mnogo ostvarenja snova, mnogo nježnosti i bezbola... dugujem si odlazak u molitveno. Dugujem si let u vjeru, izlaz iz učahurenosti. Dugujem si ustrajati i kad mi nemoć prijeti, dugujem si osmijehe Kristolike i kad me šibaju tuge ogromne. Ne želim ostati dužna onoj curici u meni koja se uzda u Krista. Od rođenja pati može ona hrabro tako i do smrti, sa osmjehom ljubavi na usnama. Neće biti zaludan ovaj križ, obećajem Stvoritelju duše moje jer znam da je dah njegov blagoslov u tijelu mom napaćenom. I čuvati ću ono za što me stvorio. Molitvenu ljubav duše.
Zato ti danas moje maleno kažem,
sjećam se kako si bivala osmijeh,
i darivala dugu poslije kiše.
Osvani opet unatoč križu.
Razbudi djetinji glasić u meni
neka govore da ne mogu
odrasti, priča mi se sa tobom
sa mojim pravim postojanjem.
Malenom curicom,
koja vjeruje u bajke,
u prinčeve i princeze.
Jer ti i jesi ona Kristova princezica,
koja diše za Njega.
Nisi bol, nisi tuga,
sve je to tuđe...
pa sjeti se dušo moja
oduvijek si bila radost
Bogu i ljudima.
Ta radost si i ostala.
Robuju ti tijelo,
sve se čini žena si dušo,
a nisi ti si curica Božja,
koja spasenje navješta.
Vole te Božji,
zar itko drugi mora.
I to što si utrnula od bola,
što se grčiš u ovim trudovima
zemaljskim...
ne brini bol
nas je svetih poučila,
da trpimo iz ljubavi.
Vidjet ćeš u Nebu će nam
upravo zbog molitvene ljubavi,
biti oprošteno sve učinjeno
iz razočaranja i tuge,
beznađa i bola...
Osloboditi će nas
Duh Sveti...
tako da ja odrasla postanem
uspavanka i sve sve što sanjam
duši se usliši.
Tebi curice, tebi dušo moja,
tebi to suzama kojima
blagoslivljam Boga obećavam.
Vjera ti se omilila Gospodinu,
a On je bar onaj koji
srce i dušu gleda
i zlu te neda.
Predug je naš put,
dušo moja da te izdam,
da klonem tijelom,
jačina si mi sjedinjena
sa dahom Gospodnjim.
Još samo malo do cilja je,
ne sustajmo svjetlo Kristovo
blagoslivlja te!
Iza nas trnje je,
koje se preobražava u ruže,
od kojih će vjenčiće praviti
mali anđeli zemaljski i rajski.
Nismo zalud na zemlji,
nebesko moje.
Smij se jer bol je ova prevelika bez tebe.
Na smrt mirišem.
A život si.
Oživi me osmijehom
djetinjeg uzdanja.
Ti znaš da anđel nikada ne spava,
da nas čuva jer je od Boga.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 28.06.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar