Kad mi dođe tuga u oči, kao da mi suza svjedoči da je ❤ umorno od bola i da raspjevanoj nebeskoj ptici nije mjesto u krletki. Vezali mi krila, a ja pjesmom grlila, oduzeli pravo na ljubav, a ja kroz snove bila princeza najdivnijih uspavanka bolnima. Zabranili mi ruže, a ja sam na njih mirisala dok sam po trnju gazila. Pobjegla sam dušom iz kaveza zemaljskoga. Tijelo još u njemu suze lije, teško mi je al se duša u molitvama uzdiže ka Bogu. Tako mogu podnijeti nepravdu ovu. I čekam ključ iz Raja da mi otvori, da me svu Bog otkupi. Pa neka i polegne ovo tijelo napaćeno pod ledinu hladnu, fali mu hlada od ovih užeglih rana. Neka iz groba izrastu ljekovite ruže bolnima...dok se sveti anđeli sa mojom radosnom dušom druže da se nikad više moje suze ne rastuže. Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 23.06.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar