Evo me tu sam Gospodine u podnožju tvoga križa, sa anđelom čuvarom bdijem u ovoj noći, ne želim da si u samoći. Pitaš me što želiš da ti učinim!? Prinosim ti patnje tijela i duše, jer u meni je golema bol, treba mi oslobođenje, treba mi milost tvoja, treba mi i uslišanje za sve bolesne u duši i tijelu, prikazujem ti njihovo trpljenje... Ti Gospodine najbolje znaš da sam ja bez tebe nemoćna i ma koliko god željela ne mogu pomoći svima, oh ne mogu ni samoj sebi... samo Ti možeš ozdraviti prošlost i staviti nas u melemnu sadašnjost, radosnu ozdraviteljsku budućnost. Dođi u naše rane, sa svojim predragocijenim ranama, da shvatimo da nisu naše toliko duboke kolike su mogle biti. Smijesti svoju najbolniju ranu sa križa u naše srce da bi ono zakucalo u pokajanju i oporavilo se u tvojoj predragocijenoj krvi. Zapovijedi našim manama sa postanu vrline i postati će ukras po kojem se ti proslavljaš. Žarka pomoći oslobodi nas svih prisilnih misli, kušnji i napasti, podari nam ustrajnost kakvu su imali tvoji sveti na zemaljskom putovanju, neka zasja biser uslišanja tamo gdje nam suza molitvena kanu. Pružaš ruke sa križa, kidaš čavle zbog mene, na križ sa sobom odnosiš sve moje grijehe, bolesti, okove i sve molitve za bližnje. Grliš mi dušu, tješiš me, u ranu svoga Presvetog srca dušu mi skrivaš od zla. Uslišena sam jer sam Princezica Kristova voljena! Ljubav mi je uzvaćena od kralja nad kraljevima!
Bol tijela me budi, gorim u patnji... ali radosna mi duša jer klanjanje duše moje u vjeri Bog pamti. Duši sve ispuni. Trpljivost je tijela mog zbližavanje duše rani Kristovoj. Odijelim se rado u povjerenje koje imam u Božjoj milosnoj prisutnosti. Živim nutrinu i znam da bit će mi sve molitveno dano, po volji Očevoj i vjeri i ljubavi duše. AMEN.
Od 💜 Ana Emanuela, Bilaj 22.03.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar