a starim bi cvijećem uvelim
kitile tuge moju glavu...
O ne daj im Anđele zore,
rosom mi blagoslova
vjenčić napoji,
da zamirišem na
ljubav vječno mladenačku!
Osvani nježnim poljupcem
na usnama njegovim usnulim.
Da mi čelo izljubi u
dolini radosti u kojoj
prestaju gorke žalosti.
Zamoli Boga Anđele zore,
da oživim u srcu od mesa,
jer od kamenih srdaca
modrica sam puna.
I ja bi bila svitanje u
autentičnim očima.
Ako je u vjetru,
upoznaj me sa toplinom južnjaka,
upoznaj me sa maestralom.
Smijesti me u brodicu koju
on nježno poput koljevke ljuljuška.
Ako je satkan od mora
pusti me da plačem,
da ga na dnu suza nađem,
pa da skupa izronimo
kad sve ovo prođe...
Ako je od sunca neka me ovako
promrzlu ugrije, neka se u duši
mojoj vječno smije!
Ako je od rijeke, neka mojim
venama poteče, da očisti
moju gorku prošlost
i rana me do rane više ne zapeče.
Ako je od oblaka bijelih,
nek mi sa krilima bijelim priđe,
i uznese na vrhunce pamučne,
da otpočnem od boli goleme.
A ako je od zumbula i jasmina,
ako je od jorgovana i bagrema,
ako je od ivančica i ljubičica...
Anđele zore otjeraj sve zlotvore,
da mi dođe moje
vječno slatko proljeće!
Sakrij mi dušu u ljubav
miomirisnu vjernu.
Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 31.03.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar