Serafinu Kristov dotakni mi usne žalopojke da bi znala kako mislima vedrine dodirnuti skute bijele Presvetoga, iako sam ovako sva prljava od ljudske grešnosti svoje. Nisam dostojna krova Božjeg, jer ne želim da me bolnu i razočaranu gleda, zato mi isprosi svetu milost sa Neba, da ja iako sam smrtnica i običana grešnica prepoznam u svojoj patnji glas Onog koji me doziva, daj mi čuti kako ti u mojoj duši pjevaš Kadoš, Svet, Svet, Svet! I znat ću nisam odbačena od ljubavi, nisam izgubljena ispod križa, jer me sa njega Spasitelj uzima i grli, kaziva sve sam tvoje loše pobjedio, ljubavlju te blagoslovio. Krv milosna mi treba da me bolesti prođu, da radosti dođu. Pomozi mi sa svojih šest krila, sa dva zagrli, sa dva me sakri od zla, sa dva mi otkoni boli, smjesti me u svetu nadu. Da se radujem Raju, amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 10.12.2019.
»Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad vojskama!« Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: »Evo, usne je tvoje dotaknulo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.«
Izaija 6, 1-7
Nema komentara:
Objavi komentar