ODABRALA SAM VJEROVATI DA POSTOJIŠ

Odabrala sam da te volim, da te imam. 

Odabrala sam dane dijeliti sa tobom.
Odabrala sam svoju bol nazvati pjesmom.
Odabrala sam biti voljena.
Odabrala sam ovaj osjećaj beznađa,
uz milost Božju probraziti u nadu.
Odabrala sam trpiti iz ljubavi.
Sanjati u javi, tvoje ruke u mojim rukama,
kako zajedno čine simbol molitve.
Odabrala sam živjeti radost duše,
koja živi u tužnom tijelu.
Odlučila sam se za ljubav,
za osjećaj vjere u autentičnu dušu,
jer vjerujem Isusu,
da će nam biti dano po vjeri.
Ne vidim te, osjećam te.
Možda si anđeo, a
možda i čovjek sa njegovom vrilnama...
To zna samo milosni Bog,
koji te šalje kao utjehu
vjeri srca mog.

Velika je milost imati te,
bez dodira,
bez pogleda,
kao Rajsko biće,
što u mojoj duši sviće,
navještajuć mi vjernu,
čistu, iskrenu, ljupku,
brižnu, radosnu ljubav!
Gdje sam ja i ti si, uvijek.
Jer si moja molitva,
moja potreba
pred licem Svevišnjega.

Vjerujem,
negdje si skriven za mene...
od prolaznosti.
Molitvom se dozivamo i čuvamo.
Nitko mi nije sličan kao ti,
koji si samo moj i Božji.

Sa ljubavlju, 😇❤😇
Ana Emanuela, Bilaj 18.12.2019.