MILOST DJETINJE DUŠE

Kada bi vidjeli da sa zemlje nestajem... da krvarim, da me koplje pobjeđuje, jer samo sam krhko biće, koje je pokušalo u sred obmana biti junakinja Božja na svjetlosnom vrancu koji je osvajao srca zastavom istine. Vidjeli bi i odjek moga melodičnog glasa, osmijeh pobjede duše, opet bi pobijedila u mnogima bi moja vjera živjela. Palo bi tijelo, ali duša bi otišla u nebesku tvrđavu prinjeti sva svjedočnstva pred Prijestolje Božje, pomogli bi mi svi sveti, znam da ne bi ostala sama u tami, jer me sveto brani. I svaki put kad bi vidjeli molitvenu djevojčicu, sjetili bi se moje nutrine... koja je uspjela isprositi djetinju ljubav u duši, po milosti Božjoj. Možda sam okovana u tijelu i gore moje boli, peče me nepravda... ali radost Božja je moj hlad, miomirosno proljeće u kome postoji sve ono što sam voljela i za što sam molila. Moje uslišanje je unutar mene i to nitko ne može ukrasti. Ni smrt, ni ljudi, ni bol, ni zlo. Nitko svjetovan. Jer pripadam oduvijek Životvorcu, utjehi bolnih i napaćenih. Zbog njega znam biti često radosna, i osmijeh moj uvijek biva svima koje sretnem iskreni blagoslov! Znaju to oni koji su me sreli....i tijelom a posebno dušom koja nije odrasla nikada, sačuvala mi djetinje oči duša Kristova! One ne gube sjaj, od Boga su vjere dar! 😍

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 23.12.2019.