PUSTI SUZE DA PONIRU DO SVETOHRANIŠTA... UZ NEČIJU POMOĆ MOLITVENU

Nemoj suze da zabole, neka poniru kao potoci nade i olakšaju ti padom emocija na tlo... jer je ono sveto i milosno, neko po njemu još uvijek hoda sa rajskim vrlinama i sjeća se da je tu zbog Božjeg Saveza sa Abrahamom . Poteći će ti izvori ranjene ljubavi do Svetohraništa... jer netko uvijek za tebe moli, za tebe brine i prinosi tvoju bol do Gospodina. Vjeruj, postoji još uvijek milost na zemlji, ona je u dušama brižnim, koje iz čiste ljubavi prema Bogu, mole. Noćas će opet netko sklopiti ruke za tebe... reći ono najlipše za spas tvoje duše i za zdravlje tvoga tijela... za uslišanje tvoga sna. Bog čuje... budi strpljiva duša... sve i da se ne ispuni molitva... ispunit će se srce prihvaćanjem križa. Postati ćeš radostan, jer postoji netko tvoj od Boga darovan, kome je stalo. Olakšano usni... i probudi se u radosnoj nadi. Bogu je najmilije srce koje moli, voli i prihvaća križ.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 18.12.2019.