Svezana sam, u čvor beznadanja zemaljskog, u suze, u nepravde u sud u
očaj u bespomoć! Okovale me tuge, križni put, kamenje sa tuđih usana,
grč pogleda, uvrede zbog svega što mi se događa...smijala bih se u
vlastitim okovima anđele, sve zbog svete podrške da ćeš ih ti rastjerati
i privit uz sebe, a gledam nema te, niko ne topi moje okove, ljubav bi
to trebala uspjeti, a sve što osta mi je san u kom si ti moj izbavitelj!
Od Boga poslan si da me bar kroz san, kroz misao o ljubavi posjetiš i
kažeš ljubav te čuva ljubavi!

Nema komentara:
Objavi komentar