Zanosnog li robovanja ljubavi moja...
Tuga mi ispija kapljice krvi, ostavlja tragove boli...
A ja i u boli vidim tebe,
vidim novo rađanje iz križa,
sve sam ti bliža i bliža,
da li to padam u smrt?
Ili me baš voliš dušom tražit u sred otkucaja mog?
Nemirni sati, svjetlosne ruke tražim,
sve bi tvoje da me nađe...
Vodi me kud god,
gdje god da si, tamo bi i ja,
samo da bude ljubav...
Možda čak u onu pra vječnost Božjeg stvaralaštva,
kada je PRAVA LJUBAV BILA SVETINJA!
Vodi me u ljubav kakvu ju je Bog zamislio,
u lipost svetog vjerovanja odvedi me!
Znam da negdje ima te,
znam da nutrina tvoja po ljubavi takvoj miriše.
Nema komentara:
Objavi komentar