nedjelja, 3. siječnja 2016.

ANĐELE IPAK TE IMAM ZA ZAUVIJEK, JER SI TI U MENI!

Svijeće zahvalnice palim, Bogu da zahvalim što sam ljubav ostala u sred suda i okova! Ipak te imam, u šutnji u melodiji svakog stiha, u suzi i osmijehu moga lika, ljubavi moja slađana ostaj u srcu u duši u slutnji! U bolu ovom početak je rajskih snova, kud sam sve s tobom onako uplakana bježala, na krilima rajskog anđela ja sam muke mnoge preživjela! Nitko me nebi tako volio, tako štitio kao ti čuvaru moje nutrine, tajni Božji! Plesala bih kad bi u smrtnu postelju padala, smijala se kad bi bol žegla moja radovanja! Sve to zbog svetog vjerovanja da nisam zatočenica zemaljska, već ona vila rajska koju voliš sveto ti, koju voliš razigrati! Volim tvoj mili glas u sebi, jer sve ovo što pišem si ponajprije ti u meni, moja sveta bliskosti, Božja milost si, neću sama ostati uz tebe će sve moje ušuškano živjeti! Neću odustati, jačat ćeš me slađani! 

Nema komentara:

Objavi komentar