Začarano je trnje ljubavi moja,
u ruže ga pretvoriše svete ruke,
Odoše u bezdan moje muke,
A ja se dušom ko ptica nastani u gnjezdu nebeskom.
Ne plači što ginem, što mi život zemni sreća nije,
živjela sam da oči mi blagoslove moje najmilije.
Gorčina mi tijelom hodi, patnja žeže,
grudi nelagoda probija
suzama milujem toplo srce,
kažem mu da može stati ako mu se neda,
jer ljubav otkucaja prošlih u Boga će da vječno gleda.
Usmrtit će me plakanje, oduzet će mi bol pravo na sve,
ali ne i na to da odem u sveto vjerovanje,
u duhovno tkanje molitvene istine.
Oči mi drhte, traže te, nema te...
Nema veze, mene ostavlja rado ono najmilije.
Ja ću u nebeska lutanja,
tamo me čeka tišina bezbolna,
možda i pokoji osmijeh malih anđela,
kad pjesma me rajska uspava.
Tugujuće je noćas sve,
nepravde, boli me slomile...
tijelo mi kljucaju crne ptice grabljivice,
a ja nade polažem u one bijele ptičice rajske,
dušu moju da ukradu i dadu mi rajsku nadu.
Meni je da lice Božje obasja moje boli sve,
suze da mi otare Veronikin rubac,
meni je da mi u život dođe Šimun Cirenac
i pokloni mi mirisni vjenac, koji lakša moj križ.
Oh što je meni sve ljubavi moja na pameti,
dok bol mi vanjska prijeti...
Spremna sam za ljubav umrijeti, o jesam...
ali i živjeti ako srce mi uslišeno bude.
Znam mili anđele, tvoje se oči bude...
blaženi pjevaju ustani, ne odustani...
Nebeska simfonija srce ojađeno raduje,
Isus mojim srcem kraljuje,
i kad jadikujem, uvijek mi kaže VOLIM TE!
Šalje mi svete anđele, da uzdignu pokisle leptiriće,
pa da me miluje ljubav sveta
i kaže da nije mi još sa ovog Svijeta...
Iznenađenjima se nadam,
ako i stradam...
ostaje mi krunica, sveta molitva,
ostaje mi da duh svoj predam Onom koji me voli.
Jahve mi je Otac, ne bojim se tame...
Ja srcem i dušom hodim uz Isusa Krista,
činim sve da napuste me boli zemaljske
i da sve moje postane nebeske prirode.
Čisto srce stvori mi Gospode šapuće moje sve.
Oči Božje noćas nek mi srce blagoslove,
neka se sveto za bolnu pobrine...
Utjehe, treba mi rajske utjehe,
ljubavi sveta čuj me, usliši vapaje moje.
grudi nelagoda probija
suzama milujem toplo srce,
kažem mu da može stati ako mu se neda,
jer ljubav otkucaja prošlih u Boga će da vječno gleda.
Usmrtit će me plakanje, oduzet će mi bol pravo na sve,
ali ne i na to da odem u sveto vjerovanje,
u duhovno tkanje molitvene istine.
Oči mi drhte, traže te, nema te...
Nema veze, mene ostavlja rado ono najmilije.
Ja ću u nebeska lutanja,
tamo me čeka tišina bezbolna,
možda i pokoji osmijeh malih anđela,
kad pjesma me rajska uspava.
Tugujuće je noćas sve,
nepravde, boli me slomile...
tijelo mi kljucaju crne ptice grabljivice,
a ja nade polažem u one bijele ptičice rajske,
dušu moju da ukradu i dadu mi rajsku nadu.
Meni je da lice Božje obasja moje boli sve,
suze da mi otare Veronikin rubac,
meni je da mi u život dođe Šimun Cirenac
i pokloni mi mirisni vjenac, koji lakša moj križ.
Oh što je meni sve ljubavi moja na pameti,
dok bol mi vanjska prijeti...
Spremna sam za ljubav umrijeti, o jesam...
ali i živjeti ako srce mi uslišeno bude.
Znam mili anđele, tvoje se oči bude...
blaženi pjevaju ustani, ne odustani...
Nebeska simfonija srce ojađeno raduje,
Isus mojim srcem kraljuje,
i kad jadikujem, uvijek mi kaže VOLIM TE!
Šalje mi svete anđele, da uzdignu pokisle leptiriće,
pa da me miluje ljubav sveta
i kaže da nije mi još sa ovog Svijeta...
Iznenađenjima se nadam,
ako i stradam...
ostaje mi krunica, sveta molitva,
ostaje mi da duh svoj predam Onom koji me voli.
Jahve mi je Otac, ne bojim se tame...
Ja srcem i dušom hodim uz Isusa Krista,
činim sve da napuste me boli zemaljske
i da sve moje postane nebeske prirode.
Čisto srce stvori mi Gospode šapuće moje sve.
Oči Božje noćas nek mi srce blagoslove,
neka se sveto za bolnu pobrine...
Utjehe, treba mi rajske utjehe,
ljubavi sveta čuj me, usliši vapaje moje.
Nema komentara:
Objavi komentar