što se u mojim očima bori.
Od vatre ću te i boli jesenje ja sačuvat...
u krilima što mi žuto lišće skrojilo.
Sve te je moje oduvik volilo,
zar sad da te pustim vatri što usisava
i ništi pred sobom sve,
neću ne brini se anđele, čuva te srce moje!
Lišće će potonut u jezera moje duše,
neću dati da baš uvene sve,
čuvam molitve i sjećanje.
Neizbrisiva je ljubav koja se
je Bogu dala na čuvanje.
Budi odan mom naručju miline,
spominji mi pred san ime,
i ja uvijek bit ću tu,
gdje san ushićen čeka na mene!
Ne žeđaj za zemaljskim,
ožednjet samo možeš još više,
privi se uz zdenac nepresušne ljubavi nebeske.
Privi se uz vjerovanje moje,
dođi mi slađano moje u snove.
Ne da me čuvaš, već da čuvan budeš.
Obećajem osjetit ćeš nježnosti neizustive,
tajne moje ljubavi bit će ti razotkivene,
sve što moraš je vjerovati u ljubav i
reći da nije strah za tebe.
Postat ću ono za što molim,
dušu mi gledaj, tijelo ne.
Postat ću vila ljubavi što čuva anđele malene i tebe.
Iznad duše srebreni nada i raste ljiljan bijeli,
u cvatu je rajski cvijet roso moja,
pohitaj k meni ljubav svetu slaviti.
Putuju tvoje raspjevane grudi,
da mi pjevaju o nama,
ima te okano moje, miomirisu srca moga,
točiš mi med u žličice zlaćane,
koje prinosimo usnama napuklim.
Sve zacjeli melem ove ljubavi.
I pčele su se pripitomile leptirima našim,
duga sja i ne gasne sedam boja Gospodnjeg saveza,
ljubav je pobjedila u meni!
Biti će jednom ovako kako pišem,
ovako kao ti se nadam,
u Nebeskom kraljevstvu Jahvinom sigurno,
a ovdje tek pjesma, tek nada i osjećaji sveti...
možda i sreće kap doleti na krilima tvojim blagoslovljenim,
čekam čudo dok čuvam te od svih za sebe ljubavi.
neću dati da baš uvene sve,
čuvam molitve i sjećanje.
Neizbrisiva je ljubav koja se
je Bogu dala na čuvanje.
Budi odan mom naručju miline,
spominji mi pred san ime,
i ja uvijek bit ću tu,
gdje san ushićen čeka na mene!
Ne žeđaj za zemaljskim,
ožednjet samo možeš još više,
privi se uz zdenac nepresušne ljubavi nebeske.
Privi se uz vjerovanje moje,
dođi mi slađano moje u snove.
Ne da me čuvaš, već da čuvan budeš.
Obećajem osjetit ćeš nježnosti neizustive,
tajne moje ljubavi bit će ti razotkivene,
sve što moraš je vjerovati u ljubav i
reći da nije strah za tebe.
Postat ću ono za što molim,
dušu mi gledaj, tijelo ne.
Postat ću vila ljubavi što čuva anđele malene i tebe.
Iznad duše srebreni nada i raste ljiljan bijeli,
u cvatu je rajski cvijet roso moja,
pohitaj k meni ljubav svetu slaviti.
Putuju tvoje raspjevane grudi,
da mi pjevaju o nama,
ima te okano moje, miomirisu srca moga,
točiš mi med u žličice zlaćane,
koje prinosimo usnama napuklim.
Sve zacjeli melem ove ljubavi.
I pčele su se pripitomile leptirima našim,
duga sja i ne gasne sedam boja Gospodnjeg saveza,
ljubav je pobjedila u meni!
Biti će jednom ovako kako pišem,
ovako kao ti se nadam,
u Nebeskom kraljevstvu Jahvinom sigurno,
a ovdje tek pjesma, tek nada i osjećaji sveti...
možda i sreće kap doleti na krilima tvojim blagoslovljenim,
čekam čudo dok čuvam te od svih za sebe ljubavi.
Nema komentara:
Objavi komentar