Da te bol ne odrobije, nosiš u sebi vjeru, snagu ljubavi
koja je otkucaj tvom srcu. Takva ljubav sačuva te od ozeblina toplim
prekrivačem nježnosti svoje, tu me ostavi anđele ušuškanu u ljubav svoju da
šapućemo pjesmom naših beskrajnih snova, ta bliskost neka traje bar stoljeće. Jer
zaboravila sam sebe misleć o neprolaznoj ljubavi, tu neka budem u osrčju tvom,
nije mi u plakanje, radovanje uz tebe sve je moje. Usnula sam na tvojim
grudima, u mirisu košulje tvoje isparile su suze moje. Duša se moja iskrala iz
tijela, otišla je gdje je htjela. U dubini tvojih očiju, u jezera šumska vjetar
me odnio u oazu o kojoj ti sanjaš, razigrala sam se ko vila u rebrima, vratila
se na mjesto od kojeg me Bog otkinuo i stvorio, vratila sam se u hram tvoje
duše da te čuvam, da trajem za tvoja razigrana buđenja i najdivnije snove. Ukrasila
sam sve svjetlom molitvenim i notama života, slađano moje gle ja žalosnica uspjeh
postati radosnica, tebi i Bogu za ljubav.
Nema komentara:
Objavi komentar