Karanfili natopljeni molitvenim suzama,
Amorova strijela ko vatra u grudima,
Treba mi rose sa tvojih usana,
da ugasi se čežnja duboka.
Skrivene sjenke miluju uspavanost duše...
Umjesto budjenja doživljavam tebe kao san,
Dublji od onog kojeg ljudi sanjaju.
Magnetična je postojanost našeg snovidjenja.
Uskrsavaš me dolazeć od Onog koji spašava,
Ljubiš mi rane, ulaziš u tmine mog bola.
Volim osjećati da te želim svim bićem,
jer tako se sveta ljubav u meni poput krila
ptice pjevice nastanjuje, uspravlja drhtav hod.
Gdje da te nađem, a da traješ kao bezbol ljubavni,
pitala sam i zvijezde i rijeke i ono more daleko...
Gdje mili moj širi krila radosti.
I uspava me ljubav moja, jer ti bijah stalan poziv.
Nema komentara:
Objavi komentar