MOLITVA ZA ISKRENU, TRAJNU LJUBAV

Dobri Gospodine, želja mi je pronaći osobu koja ima anđeoske osobine, osobu koja brine o zajedničkoj sreći, osobu koja me upotpunjuje, čini radosnom (radosnim). Želim da sretnem osobu koja me razumi i podržava, koja sa mnom dijeli sve. Želim uz sebe onu dušu koju ti za mene šalješ, znam da si sve učinio dvostrukim i da svatko ima svoj par na zemlji, samo se uz molitvu i tvoju ispomoć moramo naći. Dopusti onoj mašti i vjeri u meni da oživi, približi me dečku (curi) koja je za mene, daj mi znak tko je on (ona). Otkloni mi druge neiskrene osobe na putu, zaokupi mi misli samo na njega (nju), vodi me do sjaja ljubavi moje. Obasjaj mi srce imenom njegovim (njezinim). Blagoslovi srce njegovo (njezino) da se molitveni otkucaji nađu oči u oči, da ta svjetlost naših duša ljubavlju vječnom obasja naš život. Obećajem ti da ću ti vječno zahvaljivati na osobi koju mi daruješ. Čuvat ću ga (je) , pomagati mu (joj) i voljeti svim svojim bićem, blagoslivljati ću ime tvoje do vijeka! Smiluj mi se, smiluj se mojoj ljubavi da se nađemo i zajedno slavimo tvoju dobrostivost, amen!

Braćo i sestre,
molimo za svoju ljubav od Boga, ljubav je najvažnija za život u nadi, radosti i zahvalnosti! Ljubav umi potaknuti ljude da pređu nepremostivo, daruje volju za životom. Prava ljubav daruje mir, zadovoljstvo, brižnost, neizustivu sreću, osjećaj lagode. U ljubavi nema straha i nervoze. Po osjećajima se prepoznaje.

Ljubav potiče rast krila, volite... potaknite nečiji rast krila i darovati će vam se krila iskrene ljubavi, Bog nam svima u pomoći bio, volja njegova neka bude! Amen!

©Ana Emanuela Šimunić, 23.08.2016.

OSJEĆAJNOSTI, ANĐELE

Pod suncem zlatnim sve mi je osjećajnost, anđeoska prisutnost hladi me umornu kišom milosti, rosom koja je milovala miomirisne latice izrasle u vrtu rajskome. Ljubav si hladu moj, koju mi kao tajnu radost u tugi šalje Bog. Sve na nas mi miriše, pa što bi sad ako ne vidim te, osjećam te, neću u plakanje kad si moje radovanje! Zaškakljaš mi boli, anđele moj eto mogu ranjena da se smijem, da vjerujem u krila tvoja, u poljupce svjetlosne, razigrane. Dušu prijateljsku, zaštitničku, voljenu imam dugo u sebi, neću bolu da me slomi, da okove samo gledam, kad te sveto volim, kada te za snažan otkucaj srca trebam.

OPROSTI ZA LJUBAV I PLAKANJE, JA ĆU ONOM KOJI VOLJETI ME NE PRESTAJE

 Oprosti, boljelo je...

Oprosti srce voljelo je previše.
Ovako kao ja na Zemlji ne vole, ne ume.
Nebeske su moje emocije, previše sebe dajem.
Ni kap te ljubavi molitvene ne dobijem,
smjestim se u grudi nesuđene,
koje ne shvaćaju što ljubav uistinu je!
Riječi moje ne pamti više,
neka se moja bol sa tišinom izbriše.

Oprosti, plakala sam...
Oprosti neću plakati više!
Vrijeme je umirilo jezera duše,
u njima sada samo ljubav sveta diše.

Bog me čuva za nekog svog,
odlazi, odlazi ne okreći se!
Da nebi oko ipak zasuzilo, mene bolnu žalilo.
Nisam ti ja baš za to,
meni je srce u Gospodu nasmijano,
preživjeti ću sve ranjeno!
Netko će me voljeti baš ovaku,
netko će me voljeti kao dušu brižnu slatku.

Nemam nikog svog tako jako prisnog,
nemam da se smirim u krilima živim.
Satkala sam sanjiva i ranjiva,
krila bijelog anđela.
Svaka je suza perce postala,
ne žali me, ne gubim ja ljubav niti ludim u bolu svom.

Ja istinski osjećam onog koji me u Nebu voli,
brižno čeka, a možda postoji mogućnost
da molitvom do moje duše hodi,
da me nasmijava i sveto voli.
Možda je negdje i na zemlji položen,
Od Boga isprošen,
princ ratnik, krašen ljubavlju i razumjevanjem
za moje okove.
Možda će doći vječno grliti me.
Nemoj mi sudit, voljena sam drugačije.
Možda su ovo suze moje,
 a možda je poneka njegova
kroz moje oči pala, suosjećajno
nade obasjala!

Ovakvi kao ja ne odustaju od ljubavi,
jer je ljubav u nama položena,
kao najlipši blagoslov od Boga.

Idi, samo idi, imam i ja gdje.
Nisam sama,
suzama sam anđela vječne ljubavi isprosila.
Od Boga utjehu suosjećajnosti svete dobila.

ISPRIČANA PJESMA

  

Peču me kosti satrte,
kao da kroz pustinjski pijesak hodim.
Naiđe vjetar milosti, rashladi moje rane.
Šumama tada hodim,
ruka moja biva čuvana u tvojoj ruci.
Fatamorgana u bolu postajemo.

A kada me probudi mjesečina,
ja shvatim da sam nas sanjala.
Gdje to ima umjesto da me uspava noć me budi?
Učini mi se od molitvenih usana polumjesec kako krvari,
učini se da sam jezero u koje je Mjesec pao srce obasjao.

Vapaj uplakanog glasa kome se toliko sviđa,
Tko ga zadržava…
Zar su te suze oblacima suđene,
da ispuste kišu blagoslova na ožednjele?
Ili su one svjetlo koje obasjava tvoj put do mene?
Otkrij mi anđele…
samo mi nemoj više to raditi šutnjom,
reci što god, reci da ne sanjam i neću sanjati.
Reci i najbolnije nešto, ali razbudi me.
Ne nadam se onom što imam u sebi,
to je na Nebu, ali se nadam odgovoru,
tvojoj postojanosti.
Reci biti će teško, ali reci i to da ćeš biti tu zauvijek.

Govoriš mi, šutnjom, mojim pogledom,
mojim mislima, mojim pjesmama,
mojim ispisanim emotivnostima srca, jer tvojih nema.
Ne dolaze i doći neće.
Ispričana si pjesma.

✨BLAGOSLOVLJENI ZAGRLJAJ NA DAR✨

Zagrljaj tebi radosti, ljubavi!
Zagrljaj tebi koji me sveto razumiš!
Zagrljaj tebi zvijezdo srca!
Zagrljaj tebi blagosti!
Zagrljaj tebi sunašce i hladu!
Zagrljaj tebi svježino i toplino!
Zagrljaj tebi koji si negdje samo moj;
čuvan u rukama Božjim!
Zagrljaj tebi anđele,
koji si sačuvao bijela krila,
kada mi je prijetila tmina!
Zagrljaj blagoslovljeni
tajno moja, sudbino
koja svjetlošću nade
obasjava molitveno srce moje!

Zagrljaj srca srcem,
osjeti kako te blagoslov moj
posjeti, vječni zagrljaj
na dar ostavi;
da te čuva ljubav moja,
sve do vječnosti!
I anđeli su čuvani, molitvom.
Bar ti jesi, čuvar moj čuvani!
Moj miomiris Rajski voljeni!

©Ana Emanuela Šimunić, 28.06.2016. 



ROĐENDANSKA ŽELJA

Oporavi mi pogled rajsko biće milo, oporavi mi srce, da zaboravi sve ono bolno što se zbilo. Izliječi mi tijelesne i duhovne rane, neka umjesto suza blagoslov novoga života iz očiju mojih osvane, neka zablista nov život, makar se ovaj ugasio. Treba mi netko tko bi me volio i spasio. Želim pronaći ljubav i istinu, želim pobjeći od okova, želim se skrasiti u zvijezdama koje stanuju u anđeoskim molitvenim grudima. Može li se ostvariti bar na Nebu rođendanska želja? Može li Gospode da nas po svuda bude kada nas nema? Dopusti mi da zaspim da se ne budim više, dopusti mi da o meni ne pišu ništa kiše... neka se raduju suncu i zračicama sreće duše srodne nebeskom. Probudi me na rođendansko jutro u krilima bijelim, u utjehi vječnoj , obećajem skupa ćemo se klanjati samo tebi. U molitveno ruho me stavi, povoj mojim ranama neka mi krila ljubavi budu, iz rajske dimenzije neka mi dođe, neka me ova bol prođe! Neka mi anđeo sveti ostane stalni pratioc. Snažno nek me grli, da od boli ne poludim! Amen!

©Ana Emanuela Šimunić, 22.06.2016.

ROĐENDANSKA MISAO

Neću poželit nemoguće, ma neću poželit da mi sad poslje ponoći iskočiš iz kutije i postaneš rođendanski dar, ja ću anđele moj na svoj dan poželit da si ti sretan i blagoslovljen di god mi bio! Biću sretna, samim tim što te osjećam sveto u srcu i što će u ovom boxiću biti puno lipi čestitkica od moji lipi, plemeniti dušica! Duplo slavlje imam pobjeda HRVATSKE i ROĐENDANČIĆ! <3