Volim te kao da si sjeme koje niče i za mene cvjeta vjerujući u svoje plodove. Volim te junačnog i vjernog, radosnog i predanog Božjem naumu. Volim te kao vlastito srce i vlastitu dušu, prisno i molitveno. Volim te kao melodiju nade, kao pjesmu nad pjesmama. Volim te kao što žena voli nježna krila anđela. Volim te kao utočište od bolova, volim te kao suze ganuća u očima, volim te kao zvečkicu srca jer smiraj mi daš. Volim te kao plesačica ples, kao dijete igračku, kao slikarica oslikavati život po bijelom platnu toplim bojama, ti si moja čežnja, moja vizija, u krilu su ti dva naša anđela. Volim te i ovim bolnim kostima, mislima, otkucajima srca, krvotokom, venama, iznad svega srcem te volim jer si mu pjesma milosna. Bog mi te kao anđela vjere u ljubav vječnu dariva. Živ si ponajviše u meni, gdje hodaš bez blata i grubi cipela, bosonog skrušen, sebedaran. U trubu trubiš, bitke ne gubiš... kazivaš ostaj vjerna osjećaju anđela. Ukrašavaš me pjesmama. Stalno si prisutan uz križ moj i nisi strašljiv iz ljubavi za Krista nosiš moju bol hrabro.
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 14.02.2025.
Nema komentara:
Objavi komentar