Otvaraš u meni svoje oči,
ljubavi ljubljena.
I dišeš tu u mojim plućima
i trpiš u mojim trpljenjima
i voliš otkucajima moga srca
i moliš mojim rukama.
Ko krv si što kola mojim venama,
želiš da živim radosno
dok bol me ranjava!
Ti si harfa u meni
i glasnice moje koristiš
da izraziš note duše svoje,
tu u meni sve si moje.
S tobom ću proslaviti
dan zaljubljenih,
onako nježno, bez buke...
samo me uzmi za ruke...
i u duhu me prenesi u
rajske ekstaze, da me
maleni anđeli razmaze.
Odmaraj me u žitnim poljima,
ukrasi me ljekovitim biljem i makovima.
Neka me dirne opijum sna,
jer mi valja iz boli poći u bezbol
ljubavi ljubljena!
Udišimo miris svetih jezera,
mora i oceana...
Nastavimo se trajno imati
ispod spuštenih zjenica u
dolini sna.
Nastavimo hodati nebeskim cestama,
koje vode u milost
susreta naših duša.
Upaliti ćemo svijeću kod
svetog Valentina neka
se to svjetlo molitveno
omili Bogu,
a naša ljubav bude požrtvovna
poput voska koji se topi
bez straha od mučeništva.
Uspavani se čekajmo...
jer ljubismo se iznad svega vidljivoga.
Bog nam bijaše sav imetak.
Budimo rascvjetana ljubav,
cvijete neuveli, miomirisni.
Naše vrijeme uvijek će postojati
jer ljubav smo nebeska ti & ja,
ljubav vjerom ljubljena.
Nastavljamo se sve do beskraja...
Uspavani čekajmo
rajsko buđenje.
Ući ćemo u sve što nam je
Gospodin namijenio...
Ući ćemo u rajski nepropadni dom.
Gdje ćemo ostati ljubav ljubljena,
raspjevana i radosna!
Amen.
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 14.02.2025.
Nema komentara:
Objavi komentar