Moraš imat mjestašce u nutrini gdje bolest, tuga, jauk, nepravda ne prodire, tu u duši izgrađuj sa Bogom surađuj. Divi se svemu što ti je na srcu. Neka ti sve nalikuje na obećanje Očevog doma gdje ima za sve ljupki stan. Jednom će sve svjetovno nestati, ali naš karakter, naša svijest, naša duhovna duša neće. Naša duša je ovdje da se više bližnjima daruje i tako više u sebi ljubavi i milina za nebesku postojanost stvara. Tko daje ne boji se gubitka, jer mu sa svih strana zahvalni darovi dolaze... Budimo sebedarna ljubav i ne odustajmo od onog što je naša nutarnja radost. Sada biramo tko smo i kud želimo poći. Puno bolje vidiš svoje srce kada zatvoriš oči, zato osluškuj šapate Životvorca. Dobro je u bolesti ljubiti zdravlje, biti u duhu radišan i poslušan, dobro je kada ti oduzmu snagu za putovanjima, plivanjem, šetnjom, trčanjem... imati pouzdanje ptice koja se ne boji stajati na granama jer se uzda u krila koja je dobila od Gospodina i zna ako puke ona će poletjeti. Tako i mi činimo kada nam puca tlo pod nogama oslonimo se na Duha Svetoga koji nas nosi i neda nas padu. Gospdin nas i danas pita što želiš da ti učinim... ? Bilo bi najbolje odgovoriti Isuse Očevu svetu volju kroz tvoje milosrdno srce. I tad nas Gospodin upućuje kud nam je najbolje poći... u ljupku nadu... da se ostvaruje samo ono što smo u ispovjeđenom srcu. Tko sam tada... kako se osjećam... to zna čitav svijet. Da osjećam se kao brižna žena koja ima duhovnog brižnog muža i mama sam brojne djece, sa kojima se molim, igram i radeći privređujem svom potomstvu. I valja mi to ostati... to postati u milosno vrijeme. Ustvari sve je to moja ozdravljena duša. ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 19.02.2025.
Nema komentara:
Objavi komentar