Kako smo letjeli golubiću,
kako smo olakšani od svijeta bili,
u srcu mome
napaćenom zemaljskom nepravdom
mi nismo suze lili.
Mi smo se slađano moje odlučili
na radovati se u Gospodinu!
Ako je i bilo suza, uvijek bi nas očistile,
da primimo još više svetog blagoslova
i rajske topline, vjere, ufanja i ljubavi,
čudesnih kreposti duše.
Dok tijelo hodi od postaje do postaje,
duše se naše oduvijek ljube,
u Bogu ne gube.
Ipak te imam,
ipak si me našao.
A bježala sam... od svijeta i bola...
Bježala sam od laži u istinu.
U svetoj vjeri sa tobom ja dišem.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 4.04.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar