Voljeli smo se vjetrom,
dok nam miluje kosu,
voljeli smo se zagrljajem sunašca,
plakali smo skupa u kišama.
Hodali u šuškanju jesenjeg lišća..
Igrali smo se kao
dvije pahuljice u snijegovima.
Voljeli smo se oduvijek disanjem nade.
Voljeli smo se dok smo se kupali
u morima i rijekama...
dok smo izranjali školjke
i kamenčiće u obliku srdašca...
Voljeli smo se bez sjećanja na nas,
imali smo se u čudesnim
fotografijama duše, osjećaju
da postojimo u nama.
Jer smo mi oduvijek jedna ljubav duhovna.
Voljeli smo se blizinom srca u molitvi.
Voljeli smo se putem
prvih procvalih cvjetića,
pa smo se nastavili voljeti
u sočnim plodovima.
Mileno moje voljeli smo se kroz
osmijehe dječice koje sam čuvala,
i nastavljamo se voljeti do beskraja.
Voljeli smo se u svakom danu,
od početka našeg stvaranja.
Ljubav je naša postojana u nama.
Prati nas iz dana u dan.
I znam da si me pronalazio,
kada sam plakala, bio si mi
anđeo osmijeha na mome licu.
I to ostaješ zauvijek!
Volimo se onako kako Bog kaziva.
U nama. Tamo mi te nitko ukrasti neće,
ni bolest,
ni "savršene" svjetovne dame,
ni suci koji mi život brane.
Vjera si moja ti,
anđele vječne ljubavi!
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 28.02.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar