Slađano, a nešto mi se neda bit tužna, a znaš što ova bol tijela baš je takva neda mi ni sna ni jave, ja ti nešto noćas do zore plutam... a ti mi kažeš ti si moj pamučni oblačić na kojem se odmaram. Kišni rekla bi, a ti kazuješ osunčani moja dragosti! Baš me nešto razigravaš, pa ne znam jel to prelaz tamo gdje me ti sanjaš i voliš, bodriš... Dal se može zamrit od tuge i doživit svetu radost, a!? Bit će da može jer odavno Ane nema, odavno u meni nebesnica sićušna duša Emanuela širi krila. Ne brini nisam podvojena ličnost, nit sam pukla, samo eto priča mi se sa tobom i sa svijetom sve da bi ga utješila... Štoćeš pjesnici su ti takvi, pričaju na glas i ono što drugi odćute. Briga me nemam ja grča, meni radost ako nekog ununam u lipote Raja, pa da neko nekog svog ovako slađanog sanja. Ljubljeno, nešto lipuškasto sanjaj, nešto kao blesicu tvoju koju više ne boli, jer te previše voli, reci eno je od ljubavi svete ozdravila i Bogu zahvalnicu u žrtvi tajnoj prinijela. Sanjaj svete izvore, kako se kupamo u rijeki koja teče sa Božjeg trona a ja sam ti mileno sva fit i hit, u haljinici od ruža imam krunu tebe kao muža. Sanjaj našu dječicu, naša lanešca dva i bambija, aha one sanjive bliznakinjice i dečkića kako se igramo u svetim parkovima, sanjaj mile glasiće tatice, mamice! Mi smo duhovna obitelj, ne dam te ja nikome. Eto baš skupa pobjeđujmo bolesti, muku, suze, baš budimo ljubav koja viruje u Raj i da je sa Ocem sve ono duhovno zbilja. Meni se neda odreć obitelji, a znam da muka mi plodove zemaljske kida. Al ne neće mi pokidati nas, ni grob nebi uspio, slađano moje jelenče nebi Bog to dopustio, znam po suzama kojima ti pišem i uspjevam zbog vjere u ljubav da pod križem ranjena dišem. Blagoslivlja te tvoja srnica, najlipša smo molitva. 🔥🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 4.02.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar