U snu ste mi odrasle u naručju molitvenome, uz svete rijeke milosti Božje. Moja je duhovna stvarnost umilno stasito i glasito jelenče koje me zove da izađem iz rešetaka prokisle pećine i glasići srnica Božjih i lanešce malo govori izađi mama. Bit će da moja duša nije sama, dok tijelo se pod križem slama. Duhovna obitelj me zove, meni je najlipše Gore, gdje su livade ozdraviteljske, gdje sam i ja srna hitra, Bogu i obitelji bitna. I ako odem nema uvenuća samo svetoga ganuća. Sve me od Svevišnjeg čeka znam to po suzama i po hrabrim osmijesima. Znam da su snovi stvarnost duhovne duše i bi istog trena bi otišla u vječna svitanja u bezbolna pitanja, jer smrt ne postoji samo sveta dimenzija prelaza u vjeru postoji. I doći ću tamo gdje je sama ljubav. Isus nam gradi slatki dom. Igrat ćemo se vječno, u bezbolu Raja, molitve će vas učiti tata i mama. Amen. 🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 15.02.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar