PJESMOM TE DOZIVAM I VOLIM

Koliko bola i ljubavi opjevah, dok sam srce sakrivala u naše tajnovite kućice od drveta, od kojeg se prave posebne frule i plove oceanom nade. Koliko samo molitvenih nota izustih za tebe ljubavi od Boga. I nastavljam tako tebe pjesmom voljeti kao da si u meni, jer jesi prisutan si molitvom u hramu Duha Svetoga, uvijek kao zvonik srca. Uvijek me dotakneš, jer ti si mi blizak kao suze i osmjesi moji. U emocijama mojim zrcali se duša tvoja. Po falenju znam da ti postojiš, da si ti anđeo križa moga. Da me ne ostavljaš, to kaziva svaka suza i osmijeh oka moga. Ne bi ja mogla bez tebe podići okove ovolike, nebi ja mogla bez krila ostati na zemlji živa. Vječno bi zaspala da me me budi dašak Božjeg anđela. Vjerujem u tebe, vjero od Boga. Ti si anđeo koji uz moj križ hoda, tješiš me i potpomažeš, odan si služenju Gospodinu. I blago meni jer sam bolna, samo tako mogu osjetiti da anđeo dušom mojom kao ljubav darovna hoda. I kad su svi mislili da sam sama, da nemam oslonca svojih rana, ti si mi bio jakost i ostao moja radost.

Od ❤ Ana Emanuela