A ja se snađem u patnji,
često osjećajem vjere
izađem iz tijela...
pa se dušom napaćenu
gledam. Govoreć tijelu,
koliko smo samo različiti.
Al da smo toliko sjedinjeni,
da Bog dokaže što
sve duh nebeski može.
A duh nebeski može,
u boli biti bezbol za druge.
Suze u molitve krojiti,
vjerno voljeti, blagoslivljati.
U sred očaja o očaravanju
nebeskim čudesima pjevati.
Duh, duša i tijelo su jedno.
Cjelivaju u milosti Boga Živoga.
Bore se snagom Duha Svetoga,
nadjačati kušnje, bolesti, umor kostiju.
Jer biće je svako, pa i moje
satkano od radosti Božje.
Mora se vratiti iz žalovanja
u samu radost oporavka.
Vjerom mogu puno,
biti zgodna i bezbolna dušom,
a tijelo nek robuje zemaljsko,
tako se i dosegne rajsko.
Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 12.01.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar