Znala sam kroz suze vidjeti radost.
Znala sam živjeti dušom.
Poučila me bol, kako sanjati bezbol.
Patnja me je približila Bogu i svemu svetom.
Oživjela sam nebesko u sebi,
dok me zemaljsko šamaralo.
Nisam dugo sanjala čovjeka.
jer mi je svaki raskrvario krila.
Mada sam im bila ružno pače.
Znali su iskoristiti ljubav.
I loši su savršeno spoznali
tko sam u nutrini.
Bila sam im
labudica kojoj su krali bijelo perje...
natapali ga u crnilo.
Htjeli su mi povrijediti dušu i srce.
Poigrali su se mojim osjećajima,
a sad shvaćam zbog takvih su mi
otvorena vrata milosrđa.
Bog ima lipši plan sa mojim križem.
On ga je zavolio i anđeo čuvar.
Tko da mi sudi za bol,
za krik nerazumjevanja.
Predugo se opravdavam za mane...
predugo trpim nepravdu.
Treba mi netko tko i šutnju moju razumi
onaj tko sveto rane ljubi.
Možda je u smrtnom plamenu,
udah novog života.
Moja obnovljena lipota.
Opet ću se iskrasti u bajku,
opet ću biti voljena.
Opet će mi umjesto suza,
osmijeh teći niz lice.
I za kraj da nebi netko pomislio
da od tuge ludim... da se u mašti gubim.
O ne, potpuno sam zdrava dušom,
ja sam ona koja vjeruje
u bajke, ja sam sanjar...
poeta, romanopisac, prozaična duša...
gdje mi je srce ondje sam ja.
Nisam ja ovo bolno ispaćeno tijelo.
Oh nisam ni slična patnici.
Ja sam radosnica Božja.
Ja sam u svemu onom lipom
što nam Bog dariva.
Ima me u udah i izdahu
onog koji Krista ljubi i iz
molitve za ljubav me ne gubi.
Ima me u vodi koju pije i u suzici
radosnici koju u ganuću lije.
Ima me u njegovim očima.
U njegovoj duši ljubav je moja
probuđena, ušuškana u mir.
Zbog osjećaja anđeoske ljubavi,
vrijedi svaka ljudska poruga...
svaka izdaja.
Jer kada rasplaču ljubav iskrenu,
objavi joj se anđeo.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 18.04.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar