i preobražava se u školjku darovnu.
Tko mi to topli dušu kao
oaza na otočju rajskom
i bere ljekovito bilje mojim kostima?
Od čije vjerne ljubavi ozdravljam
i sva sam rasplesana?
Čija je nutrina sva ukrašena
pjesmom o ljubavi vječnoj
i srce mu otkucava
sa milinom moje ime?
Tko je to radostan zbog nas,
na dan zaručnice i zaručnika duša.
Svevišnji je radostan,
jer smo pod čempresima Jeruzalemskim,
a plavetnilo je postelja naša.
Više me ne boli,
jer sam pripala
onom koga sam dozivala.
Kaže mi ljubav anđeoska;
da nema mane na meni...
da prava ljubav moli i po
vjeri me u Krista ozdravlja.
Postoji ljubav sveta
od sveg zla skrivena.
Bdijem u vjeri,
pa sve da budem opet prah,
iz tog praha bi zaručnički prsteni zasjali,
anđeli bi dokazali da smo
skupa ja i ti u prisnoj vječnosti.
Blagoslovljena sam jer te osjećam
u sred bolova...
u sred beznađa zemaljskog
ti si moja slađana nebeska nada.
Uvijek si mi
šapat srca, zaštitnik križa.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 4.04.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar