DVA BISERNA GOLUBIĆA

Dva golubića bisernog sjaja oči su tvoje zaručniče duše moje. I moje oči su golubice dvije zbog kojih se u sred okova umilno smijem tebi i Bogu za ljubav, tebi krilato moje koji moje suze u mijeh sveti stavljaš kao bisere koje u riznice nebeske skupljaš da bi sa njima darovao našeg kralja Isusa. Dok mi suze teku niz lice kao da vidim u tom sjaju ljubljene vjere tebe vjernog mome križu u svetohraništu kako za moj križ moliš... kako se čudesno za mene boriš. Zrak mi sveti prinosiš duši, da se još malkoc zadržim u ovoj prebolnoj zemaljskoj postojanosti. Zahvaljujem Bogu jer si mi melemna misao. Sav si od ljupkosti i mana tvoja duša nema, jer si ti miomirisni stručak ljekovitog bilja u mom srcu na kome se odmaramo. Radost smo golubiću, radost Svevišnjega jer kad ljubavi na zemlji fali mi je darujemo u slavljeničkim pjesmama. Moje je srce krilato zbog tvog svetog blagoslova vjernih krila. U pogledu tvome ja ću vječno usnuti i probuditi se tamo gdje ti letiš pun blagosti i pobjedonosne raspjevanosti; PNP4,9 :Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje." i sad kad je ljubav nađena rana je zacijelila, jer smo autentični pred licem Božjim.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 30.04.2020.