ISPOD RUŽNOG PAČETA SU KRILA MOLITVENE LABUDICE

Budućnost mi Duh Sveti zna, on me budi, on se za mene trudi, on mi radost u vjeri moje duše navješta. I boli moje isplakane znati će put... i osmijesi moji djetinji. Dišem, da na Nebo mirišem, istina je i ja sam zemaljska i ja znam sagriješiti zbog patnje i nepravde, ali u tom času razočaranja opet me Bog zove i prašta mi u pokajanju mome. Znam da sam nebeska duša u ovom napaćenom tijelu, ali ipak ću to tijelo ukrasiti, koliko se da od zamki Zloga ga uzdanjem u Krista spasiti. Čitav život ono je robovano, čitav život u ruhu ružnog pačeta ja hodim, ali dušom u njemu kao labudica ponosna na Boga stojim, širim krila i stavljam ih u molitvu. Bog je mene putem križa blagoslovio, ljubavlju i vjerom gorljivom. I ne bi mijenjala tijelo svoje za manekensko, jer tad nikada ne bi dušom živjela svetu istinu. I ne treba me čovjek prihvatiti, ne mora mi više niko lagati, niti me žaliti, niti mi suditi jezikom poganim. Krist je uz mene, On zna kada će doći ono što je On za mene priredio. Njegovoj milosti ja se nadam. Jer on jest Nada u kojoj se mičem. On jest smisao mog disanja. On me zna još kao bebicu kojoj su sudili za izgled tijela.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 26.02.2019.