BOŽE, TKO ĆE TI SAMO MOJ PJEVATI, KADA JA U NEBO ODEM!?

Tko će samo moj Tebi pjevati, kada ti umrem Bože moj!? Čije će ruke na zemlji umjesto mojih sklapati ruke, tko će nasljediti moje pjesme molitvene!? Gdje srce malo lupa, gdje su moje kćeri, gdje su moji sinovi!? Gdje sam se to ja u bolu zemaljskom izgubila, postala svačija utjeha nebeska, a sebe zaboravila!? Zadrhti moje krhko, zemaljsko. A nebesko dobro zna, tako je moralo znam mileno, iako zaboli što Raj na zemlji ne postoji i znam da si me odabrao da prihvatim križ svoj. Pjevat će za Tebe kćeri i sinovi nebeski, nadahnuti ćeš duše vapajne, ljubav će vjerna pobijediti. Pjesme hvalospjevne neće izblijediti. I ja ću po milosti tvojoj obnovljeni instrument postati, da nikad ne zavapim zašto ja nemam svjetovno, bitnije je ono rajsko što na ponizne čeka, bitnija je trpljivost za spas duša i za radost bližnjih. Izbavi me iz zemaljskih želja milosti moja, hostiju svetu u dušu mi stavi da od tuge tijela ozdravim. Duša moja vjerna, neka u ime tvoje Kriste pobijedi, ne želim te bolom svojim žalostiti. Neka si me sakrio u mane, lipost nebeska će da osvane. Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 4.02.2019.