moja ljubav stalno dolazi tebi...
Iskrade se ljubilica iz ovih okova,
vješta je u mnogočemu,
iako je razapeta.
Sve bi tvoje da raznježim,
da te učinim neodoljivim.
Šuškam u lišću,
možda sam samo vjetrić jesenjih dana ...
il tek sonet, pjesma razigrana.
Možda treperim u granama,
možda sam ptica koja nije sa svojim jatom odletjela,
radije bi zimovala, tebi pjevala...
Možda sam samo žena, koja dođe
kao krila tvoga anđela čuvara...
Možda sam samo san,
Možda sam novi dan...
Možda sam uspavanka,
Možda sam buđenje...
Možda sam vječno svitanje u očima istine.
Možda me donesu prve pahulje,
možda me iznikne proljeće,
možda novo ljeto bude blagoslovljeno i sveto,
možda sam tvoja ljubav trajna,
pa me u svakom godišnjem dobu ima.
Znaš ti sve,
ne moram ja opjevati u potpunost postojanje moje,
to ćeš već jednog svetog dana ti moja ljubavi.
Rukama duše ko krilima,
uvijek ti dođem,
da ti zadržim snove u očima,
da povjeruješ u ljubav nad ljubavima.
U onu koja ljubi neizustivo iako je u okovima.
Nema komentara:
Objavi komentar