ŠTO POŽELI MOJ GOSPODIN, Ana Emanuela Šimunić

AKO ME NAPUSTIŠ RADOSTI

Ako me napuštaš radosti, evo napusti me sad dok se mogu skriti u jesenje lišće i lice tužno sakriti ispod šarenog kišobrana, reći nisu suze kiša je! Ako me napuštaš radosti, oprosti na mojoj ljudskoj krhkosti, oprosti na mom križu i boli. Ako me ne razumije odrasli čovjek, mogu li pod kišobran u djetinstvo sa dječakom koji za mene negdje sa Neba moli!? Koji rane moje blagoslivlja i voli?

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 30.10.2019.

LJUBAV SRCA ZA PRESVETO SRCE

Zablistalo u svom bolu srce malo, kad se u Presvetom srdašcu ogledalo. O kako je milosno i blagotvorno to vino misno što u vene ljudi teče, da bol manje peče, o kako su nepcu ukusne Hostije bijele, koje uslišavavaju ponizne želje. O kako milo na nas Spasitelj gleda, našu trpljivost, ljubav, razgovor i molitve treba, jer želi spasiti duše sve, plamenom svete istine! I usne siromaha pred njim kao zlatna krila vrijede, jer su ona škrinjica sa blagom duše. Vapaji se krilati uzdižu na Prijestolje Božje, Biblija na čudesa Božja kazuje, nadahnjuje žedne spasenja! U njoj je otkrivenje spasonosnog, milosnog Presvetog srca Isusova, radost zbog dobrote Očeve i sveta nada zbog darova Duha Svetoga. U njoj je šapat živi, onaj iz Raja! Bog progovara onima koji su ga voljni osluškivati sa ljubavlju koja rasplamtava vjeru! Oči Kristove oživljuju, jer su umrle za nas i dokazale da je ljubav požrtvovna jedina spasonosna! I malo ljudsko srce zbog Predragocijene krvi Kristove kuca, otkucaje mu Duh Sveti stvara, Gospa sa svetim anđelima i arhanđelima to srce u tugi svetim zagovorom nasmijava. Raduje nas Kraljica svete krunice, i svi sveti zbog nje smiješe se! Obasjavaju nas svojim dragocjenim molitvama pred Presvetim srdašcem kralja nad kraljevima koji obećanje uvijek ispunjava u milosan časak, posebno onima ustrajnima pod križem. Posebna je radost u Očevim rajskim dobrostivim grudima. I to je najlipša vjera katolička, naš orden duše u razapetim tijelima. Jahve Oče, blagoslovljena tvoja dobrostivost nama grešnicima. Blagoslovljena milost rajska, blagoslovljena duša Kristova i svi koji mu služe sa ljubavlju, amen!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 30.10.2019.

LJUBAV ZA DJECU JE VEĆA OD PORUGE

Izrugivali su nas neljubljene, a ljubili smo više od njih! Govorili nam da nikada nećemo imati djece, a koliko smo samo duhovne djece molitvama svojim posvojili i u zagrljaj tuđu primili! Koliko je samo malih anđela u naša srca slebdilo! Samo Bog dragi zna to. Imamo duhovne vrijednosti mi odbačeni od svijetovnog. I eto možda sam debela, jer da umrem asocirala bi ih na trudnicu. Sve u meni ljubi dječicu Božju i mam nebeske blizance u molitvama svojim, kao da su oduvijek moji. Molimo za nerođene, spašeni su od pobačaja kada se rode u našim srcima.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 28.10.2019.

VLAK BEZ POVRATNE KARTE

Ja se još u bolu trudim,
ja se još u pjesmama budim,
da ožive note emocija duše!
Jer možda nikad neću tijelom,
dodirnuti ruke koje za mene mole,
koje me poput anđela vole!

Možda ću morati sanjati vlak života
i u njega smjestiti nas željene likove,
kao zaljubljene stihove.
I reći tvojoj duši ne idi
ovaj vlak nema stanica,
njega samo Bog zaustavlja.

Treba mi taj vlak koji nema
povratnu kartu,
jer idemo radosno skupa ka Raju,
ljubeći se srcem svaki dan za
stupanj svetosti više,
želim da tvoja i moja ljubav
zajedno diše!

Treba mi netko samo moj!
Dosta mi je biti tuđa.
Treba mi netko tko me u dušu zna,
a da istinski suosjeća!
Zato sam u vlaku nade,
postala oživljena pjesma.

I tebe ima i kad samo mene vide.
Neki se izruguju križu mom,
a neki se anđele moj dive!
Jer sam se u beznađu odlučila za nadu!
Jer sam se u bolu, odlučila za svetu ljubav!
Jer sam u odbačenosti tijela, odlučila voljeti!
Jer sam među nevjernima,
odlučila u vlak za Raj vjerovati
i da putujem sa tobom, jer ti i jesi
moj anđeo utjehe,
moja pjesma u vlaku života.
Možda si ti čak i sve što ja jesam;
Moje duhovno, duši vidljivo
osjećajima vjere!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 27.10.2019.

GOVOR KRIŽA

Tuže se moje suze, jer se pita ❤ moje zašto toliko dugo godina opekotine u kostima nosim, a na vjeru se ponosim!? Zašto sam u izruganom tijelu od malena i ne vide se moje bitke, ustrajnosti u pokori, zašto ljubim a uvijek gubim, zašto samo trnje dobivam gdje god u neznano krenula, zašto sam ovako jako umorna, kada pokušava biti mnogima odmorište, oazica miomirisna... Zašto je tišna u uslišanju kada trebam studenu vodu blagoslova Božjeg da moj krik smiri da i tijelom kao dušom oživim, kako sam samo vezana kao da su mi naredili da ja ne smijem biti vidljiva u onom obličju koje mi duši pripada, sva sam nešto unakažena, izrugana, a duša se trudi bar pogledom sebe oživjeti pjesmom o liposti nutrine govoriti. Pitam se zašto je nemir bola u svakoj sekundi... i kako to da duša ustraje biti radosna i vjerna obećanju Božjem da će obradovati ove kosti satrvene!? Kako to da usrtajem a pomislim evo novim jutrom umirem, jer umorilo me zemaljsko nevrijeme. A onda znam do ljubavi je Božje za moj križ sve, nemoćna sam sama u sred gorkih rana, nikad se same suze nebi raspjevale, Duh Sveti je to, milost Boga Živog! Po ljubavi i otvorenosti duše me poznaje! I to što imam križ još kao bebica, ja sam Kristova junakinja, trebalo je kroz sve te križne postaje zadrživši do dana današnjeg nebeske korijene... Trebalo je smijati se kad su te zvali pogrdnim imenima... trebalo je ustrajati do darova Duha Svetoga kada se bol oblikovala u pjesme, pa su nakazu prozvali anđelom pjesme... jer su me gledali po srcu i duši. I možda sam rasula biserne suze i pred one koje nisam trebala ni sresti u životu... ali neka sam, samo istina omekšava kamena srca. Ljubim i kad gubim, vjerujem i kad mi beznađe daruje šamare... jer moja nada je Bog. Čekam jer su mi uzor svete duše. I da umrem dočekala bi! Krist je moja ustrajnost i čudesna radost u okovima.💧

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 26.10.2019.

VRIJEDNOST ČOVJEKA JE U SEBEDARJU

Križ je poziv na nebesku ljubav, na osjećaje   koje imaju svete vrijednosti! Svatko ga ima čak i oni sretni, jer oni zbog sreće teško mogu spoznati pravi put i treba im puno ljubavi i bistrine da pod slavom, lipotom i imanjem zemaljskim shvate Nebesko Kraljevstvo, koje je jedino spasenje duše. Jednom će vrijediti samo iskreni osjećaji, jednom će vrijediti ono kada siromah dobije pomoć od bogataša, mada je danas to rijetkost, jer se radije u bezdan bacaju vrijedni proizvodi i roba. Hodaju u raskoši... imućni, a blago onima koji su unatoč bogatstvu darovni i nisu se uzdigli hvalisavošću. Širokogrudnost se vrednuje. Zato čovječe otvori oči za sirote, sjeti se da si mogao a i dalje možeš biti u njihovoj koži... jer je zemaljsko propadno... mada ti Bog nudi život i slobodnu volju da se pokažeš kakav si. Znaš onu priču o darovnosti bogataša smećem, a siromah mu je drugi dan donio cvijeće, tako treba. Biti darovna mirisna ljubav!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 25.10.2019.