MOLITVENA RIJEKA NEBESKIH VIZIJA

Lebdjet ću, hoću.
Krila mi daje moj nebeski Svijet.
Oživjeti će ono moje nešto, 
što i ne sluti ovaj zemaljski Svijet.

Dašak jasmina, jorgovana i bagrema nanosi mi vjetrić nebeski.
Suze niz lice teku, u neku divnu rijeku,
gdje ogledam svoje vizije.
Divno li je ljubav biti,
pa ti Nebo bol u tom snu otkupi.

Tamo sam kraj čuvara, kraj svoja dva anđela mala.
I meni su krila izrasla od slavljenja Božjeg imena.
Razriješena vremena i znaka pitanja, spokojna
mi duša bdi, čuva dvije zvijezde, dva anđeoska srca.
I moje majčinsko u blagoslovu kuca.

Moja ljubav mi kaže da smo se morali pronaći.
Nemoguće je izbjeći susret sveti,
Božanski plan, božanska tajna ima svoj smisao.
Gore je vječno sve,
nema veze ako mi tijelo od bola na Zemlji umire,
duša dotiče to molitveno.

Boravište naše u nebeskom je svodu,
kućica od svjetlosti Božje sja,
nema onih noćnih karanfila, nema groba moga.
Živa sam ostala, satkao mi haljinu od ruža Bog.

I što sve vidjeh, kuda sve lebdih sa svoja dva anđela
i onim mojim suđenim, identičnim mojoj molitvi.
Zvijezde su pucketale u krilima, napokon sam bila među živima.

Olakšana, lebdim, ljubav me odnosi u visine,
slavi nebeska obitelj Božje ime!
Smije se lice Božje, šalje nam vječne darove,
plodove sa stabla istine.

Ta rijeka je bisernica, od suza mojih stvorena.
Divna mi je nebeska sudbina.
Ovdje na Zemlji plakat ću, dugo...navikla sam Svijete moj,
i shvatila da ovdje nije moj dom.

I dobro je dok vide mi oči duše najdraže,
moje blago duše kako na Nebu zrcali se.
Ljubav moja oživjeti će, Bog kroji moje sne,
iznenađenja me čekaju kad stave me u smrtnu postelju.

Ruke ne smiju drhtati, moraju ostati u molitvi.
Samo mi trebaju uspavanke duge,
da zaboravim na ove svoje tuge.
I krunica što u mraku sja, da ne zalutam u sred bola.

Uspavanka moja ste vi nebeska obitelji,
i Ti dobri moj Gospode,
Ti koji imaš svoje svete razloge.
Smiluj se službenici svojoj,
dok trpi i ispija kalež gorčine,
ona nikada ne ispušta iz srca svoga Tvoje presveto ime.
JAHVE, KRALJU KRUNE OD LJUBAVI VJEČNE!

Mačuju me Gospode, Ti štiti me,
dok Tvoj sveti plašt ne prekrije me
i udahne život u sebe.
Vodi me križnim putem,
bez da strahujem.

Spava mi se Oče, i plače mi se.
Opet ću noćas vidjeti svoje anđele,
jer te su suze od Tebe.
Hvala plemenito moje,
hvala što u pregorkoj boli sanja ljubav srce moje. 

ღNESUĐENA LJUBAVღ

Zašto mi je hladno ljubavi moja,
i zašto su mi ruže iz ruku ispale
u sred proljeća na plahte bijele ledene!?

Zašto je zima moj anđele,
ako nema ljubavi
na ovome Svijetu veće od moje i tvoje!?

Moja krv vrela kriva je što se budim,
ona ključa jer ti si vatra koja me promrzlu grije.
Ti si lice koje me nasmije i krilima Raja prekrije.

Smiješ se mojoj i tvojoj tuzi,
smišljaš napitke bezbolne.
Kažeš ako padamo, pasti ćemo zajedno niz liticu sna.

Neshvatljivo je to voljeti,
a u istom trenutku gubiti sve osim čežnje i molitve.

Znam toplino mila, uvijek će me pratiti zima.
Ruže će moje prekriti inje.
Srce će moje umrijeti bez tebe.

Otići ćeš, u magli ćeš se od mene skriti.
Znam uvijek ćeš nad mojom dušom bditi,
potajno me uplakanu snom zagrliti.
Takve su nesretne ljubavi,
takvi smo ja i ti.

Puknuti će srce, već treperi od buke. Ko staklo je koje čeka kristalizaciju. Kristal će nebeski postati, dušu će svoju Gospodu predati. Sve zemno prekriti će livade rosne i po koji rumeni cvijet mirisni. Po koja molitva čuti će se, iznad groba letjeti će ptice bijele, ispuniti će vili želje.

POBRINI SE ZA ŽELJU U NUTRINI, DA BI JU GLEDAO U JAVI

"Posveti se želji, i već si na pola puta do cilja. Ostvari je prije u srcu, onda će ona uploviti i u tvoju javu. Ako je to Božja volja na Zemlji ćeš željeno gledati, ne očajavaj Nebo je beskrajno i trajno, tamo je sve što u srcu sja kao molitva ostvareno samo za tebe!. Ne pitaj me kako sam sigurna u to, vjernici su takve prirode." 

VILA LJUBAVI U NOVOM JERUZALEMU

I vidjeh uplakanooka vila, kako sa Neba dolazi grad sveti.
Ukrašen milinom svetom, blagoslovom Božjim.
Anđeo najdivniji sletih joj na grudi, rubac svileni suze joj otkupi.
Vrijeme plakanja prođe, Božji sud dođe kazah joj!

Umjesto suza vidjeh zidine od dragog kamenja, 
sjaj poput kristalnog jaspisa.
I vidjeh ona dvanaest vrata od bisera,
iznad kojih bijahu ispisana imena plemena svetih.
I svaka ta vrata anđela čuvara svoga imaše.
Sav grad sja od zlata i zidine mu se presijavahu
od jaspisa, safira, smaragda, sarda...

Svemogući Bog palicu drži,
hram je grada On i Jaganjac Njegov koji sve obasjava.
U Novom Jeruzalemu noći nema,
jer slava Božja je Sunce onima koji Ga slaviše i vjerovaše Mu.

Izliše se kaleži gnjeva Gospodnjeg iz ruku sedam anđela i poče sud.
Dobri ljudi bijahu sačuvani u Novom Jeruzalemu
i vila zapjevah Ocu svom.
Osmjeh Njegov ju blagoslovio, nju i mnoge spasio.

Tisućgodišnje kraljevstvo bijaše mnogima suđeno, proročanstvo ispunjeno.
Novo Nebo, novi Svijet blagoslova i mira donio je spasenje.
Rijeka ozdravljenja teče od trona Božjeg i Jagančevog,
osvježavajući Kraljevstvo i čineći plodove dvanaest mjeseci u godini.

Nakon tisuću godina Bog grad svoj na Zemlju spusti,
da presudi zlima i njihovom tamnom vođi.
Ne pokajaše se, ali kako bijaše pisano u knjizi Gospodnjoj;
Vladar tame pade, zlo ispari kao da ga nikada i nije bilo.

I Bog obnovi Zemlju, utkao joj novo blagoslovljeno ruho,
gdje je vječno proljeće.
Ljubav je pravu dočekala vila
i svi sveti, Božji ljudi dobili su dokaz svoje vjere.

Bog je oduvijek čuvao sveti grad za njihove neispunjene snove,
ondje je sve stvarno, ispunjeno milinom.
Novi Jeruzalem je utkao u sebe sve njihove želje
i uz njih Božja iznenađenja,
slutim da lebde svi, na krilima svetosti.
PRIJATELJI, čitatelji, Bog vas blagoslovio
i u Novi Jeruzalem sve na svoj tajni dan primio. 

OBUČENA U OSJEĆAJ LJUBAVI

Ljubav mi je sveta obećala satkati haljinu, 
jer platna ne imah kakvog željeh srce moje. 
I rekoh anđelima da me ne utješuju. 
Ne mogu se ja iz ovog tijela bolnog vinuti, blagoslovljeno živjeti. 
I uplakanooka usnu. 
Tad se probudih u leptirovoj haljini,
ne bijaše ona satkana od onih mojih željenih ruža.
Bog je znao da meni treba da se obučem u osjećaj, svetu ljubav.
Sve leptire nebeske On dozva da me bolnu zagrle.
Plešem, mada bolna plešem u čast Božjoj milosti.
Jednom će me ti leptiri odvesti u Raj, vidjet ću željeno, znam." 

LEPTIR SI SRCA, LJUBAVI MOJA

Najsličniji si šarenom leptiru,
koji svojim krilima utješuje moje uplakano srce.
Znaš ti dobro, koliko je cvjetova u molitvi izraslo u njemu,
medna saća ispijaš iz tih rosnih pupoljaka. 
Volim te, voljenjem tvojim usnulim.
Volim te, odsutnošću uma mog i tvog.
Volim te dok te imam tamo negdje gdje ti imaš mene.

Kapljice nesanice struje mi srcem,
Tvoj lik su stvorili anđeli zagrljeni laticama mirisnim.
Ostani u tom lepetu krila ljubavi moja,
Ostani da te osjećam svojim,
po malo se sudbine bojim.

Nestati će osjećaj za ljubav ako izgubim tvoju postojanost.
Ti me ne smiješ iznevjeriti svjetlosti moja,
putniče sa najsjajnijih zvijezda, ostani da volim život.

Ako već moraš poći,
molim te onda i mene uspavaj zadnji put.
Kraj rijeke položi tijelo moje.
Neka me životinje isprate,
ljudima o meni nemoj ni riječ prozboriti, zataji me.
Oni će mi presuditi, reći će da sam kukavica što odlazim.

Oh ljubavi, oni ne znaju koliko ja silno želim svetu ljubav živjeti.
Ne vrijedi ništa bez tebe, Božansko si moje.

Uzmi ruke svoje, ne moje oči ih stavi,
neka po zadnji put osjetim dodir spokojni.
Dodirni mi usne usnama svojim,
da znam za svježi dah i izdah koji me voli.

Ostavi me da te uspavana čekam dugo,
Ostavi me da te bar sanjam baršunasto moje, spokoju nježni.

Vjerujem da ćeš me jednom probuditi,
da ćeš se vratiti,
jer tvoj me je glas uvijek budio kada sam htjela umrijeti.