Gdje si mi anđele slatkoćo suza mojih molitvenih... gdje je srce čije srce na kardiografu ocrtava moje ime? Gdje je srce koje iskreno za boli moje brine?

SNOVIĐENJE

Došao je, uzeo suze moje i u svoju ih dušu stavio, ljubavlju me ozdravio! Došao je i rekao da oprostim jer sam život jedan na njega čekala... sad je došlo vrijeme da i ja imam svoj dom... da i ja imam kome od boli pobjeći u ljubav! I gledao me kao što anđeli gledaju ljude u bolu, brižno i sa razumjevanjem i u naručje me stavio krilima od čiste radosti prekrio. I vidjela sam lađu Kristovu i sunce sam novo vidjela i Nebo kako sja od zdravlja! I mali anđeli su se radovali jer su poprimili obličje ljudsko... duša im je treperila od ushićenosti... dozivali su mama, tata i čula se pjesma arhanđela i trube Sionske bile su nam svjedoci ljubavi. I smirila sam se napokon sam bila ona prava ja... oblikovana po Božjem i u tijelu i u duši... sva sam u haljini od ruža sijala na ljubav mirisala i gledala sam u te anđeoske oči koje sam poljupcima blagoslivljala i one su mi rekle Ana Emanuela čekat ću te voljena, ali sada probudi se... kroz križni put sama ćeš... Bog je uz tebe... I krv moja poteče na jastuke uplakane... kako te samo dušom imam moj rajski anđele... a osta mi plakanje! :(

ISPOVJED DUŠE

Ne žalim svojih darovnih ruža srca, suosjećanja i ljubavi predane i to što sam za uzvrat trnje dobila. Znaš da sam od njega krunu trnovitu isplela, na dušu je stavila da krvari i očisti se od zemaljske naivnosti. Život me moj podsjeća na Isusa, kad požrtvovnost obećavaju i u trenu nakon obećanja izdaju spremaju! Mogu i ja sud podnjeti... mogu i ja križ zbog Isusa nositi i mogu mi reći da sam ni za što... Bog zna što sam sve prošla i uspjela puno toga sa neizustivim bolom. Bog zna da sam njegova junakinja, od ljubavi satkana. A to da sam kriva za svoje boli, možda jesam jer sam se u sred okova borila pa si boli još veće zadala... Ples moj se nastavlja... u tijelu zarobljenom nije duša zaspala... istrgnut će me iz okova ruka Božja. Kosti satrvene postati će snažne u krilima Duha Svetoga. I nemoj mi svijete sudnički za okove suditi, povuci poglede sa mene... ne gledaj me... što zgražaš se... ljubav moja nek te posjeti... da sud nije od Boga i da moja duša u ovim okovima tijela ne hoda zalud u bolu i izrugivanju 34 godine... Traži ona one Božje, koji ljubavlju vide... I malo sam ih pronašla iskrenih u ovom kamenjaru života rijetki su biseri... ali one koje sam susrela, od djetinstva su mi ponajviše suđeni... i na križnom putu sretoh one koji su mi anđeli prijateljstva bili, nježnost mi i molitvu poklonili... u bolu posjetili da nisam sama... da puno je ranjenih, željnih ljubavi koja iz Raja dolazi. Fala vam za ljubav draga braćo i sestre! Ljubim i blagoslov Božji zazivam na život vaš! Abba Oče, poškropi nas Kristovom krvlju spasenja, tamo gdje je bol neka se nastani ljubav! Amen!

VJERA U LJUBAV

Stvaramo svijet u sebi, jer ondje je netaknuta priroda, odmorište našim dušama, voljeno mirisno moje. Ljubav je dio nas, nema traganja više, molitva u nama diše, suze nam Bog briše. Srna i jelenče njeno stasito na izvoru Kristovom ispijaju vodu čiste ljubavi, blagoslovljeni smo u tom činu iskrene predanosti jedno drugome. Bog se raduje, našoj vjernosti, našoj predanosti njegovom božanskom planu za nas. Nemamo mi čitav svijet, što će nam raskoš zemaljska, mi imamo mali kutak Raja, koji je u nama, hram Duha Svetog smo. Katedrala njegova naše je srce, on lebdi obalama naših duša i upućuje nas u istinu. Osluškujemo ljubav, nama je dovoljno. Iz molitve i vjernosti Bogu doći će blagoslov na sva naša životna područja. Sreća dođe bolnima i uplakanima kada traže milosrđe Božje i zahvaljuju mu unaprijed za ljubav i zdravlje. Hvala ti što moliš sa mnom , hvala ti za sve geste iskrene. Čuvan si u srcu i mene u tvome srcu puno ima. Prija nam rajska milina moj anđele. Ljubav je moja za sve, posebno za BOGA i tebe. Moja duša neka svijet nadahnjuje, neka liječi potrebite notni zapis moga srca, moje duše. Neka dobrostivi Bog udjeli svoje svete darove svima, ljubav samo ljubav spašava od svijeta poganoga. Pravedne škropi presveta krv Kristova, nju blagoslivljajmo i u svoj krvotok primajmo. I svijet će postati onaj izgubljeni Raj, jer svijet je u nama. Obnovimo zavjet ljubavi. Savez sa Bogom, da ga nikada ne napuštamo, da ga nikada ne iznevjerimo. Duga neka sja u našim vapajnim grudima, sve do vječnosti gdje ćemo se licem u licem vidjeti, djelima ljubavi darivati. Poklonimo se Bogu ljubavi moja, da presvete rane njegove zacijele, za razapeće oproste. Poklonimo se KRISTU svi u ime svete ljubavi! Samo ljubav, samo mir neka živi u biću našem, amen. 👩‍❤️‍💋‍👨

SJETI ME SE!

Sjeti me se, kada dišeš... možda sam zrak...
Sjeti me se kada ožedniš, možda sam voda...
Sjeti me se kada spavaš, možda sam san...
Sjeti me se kada voliš, možda sam ti ljubav...
Sjeti me se kada te boli, možda sam ti melem...
Tajna skrivena...
Sjeti me se, uvijek me se sjeti...
Postojanošću svojom ti se mene sjeti...
Jer sam duša skrivena u valima osjećanja...
Jer sam skoro nevidljiva... nedokučiva ovome svijetu...
Sjeti me se, jer sam možda dio svijeta, dio jave, dio sna...
Možda sam nadprirodna pojava,
možda ona koja se u prirodi skriva kao šapat nadanja.
Sjeti me se, jer ću učiniti sve da ti molitvom boli olakšam.
I ako ćutim sjeti me se...
I ako srcem ti pričam...
Uvijek me se sjeti da ti radost budem...
Upamti mi ime...
uvijek me se sjeti...
Postojim za utjehu, jer me stvorio Onaj od vječnosti...
Onaj koji nas poziva da postanemo blaženi...

VOLI ME, ZACJELI ME ILI ME PUSTI DA BOG U MILOST PRIMI ME

Navikni se, shvati da nemam krila, moja ih je duša ranjenima podarila... a kako su mi samo perje melemno znali trgati, čupati, krasti i oni koji nemaju pojma o ljubavi. Ako već hoćeš da letim, zadrži me u svojoj ljubavi, voli me drugačije od svijeta, drugačije od obećanja, voli me djelima iskrenog srca, ljubi mi mane dok drugi su mi sol na užarene rane. Ili me pusti, molbenicu Duhu Svetom za moj spokoj izusti, mogu ja i bezkrilata kroz ove pustinje pijeska da se nagutam pa da u smrtnom plamenu ugledam oazu nebesku. Znaš da u suzama ću vapaja uvijek vidjeti krila anđela, i nezbrinutu Bog nagradi kad prestanu otkucaji zemaljski, On rado prima molitvenu dušu u Nebesa svoja. Uvijek imam kuda, kada sklopim uplakane oči... pjesma o ljubavi i vjeri mene spašava, dopušta da bolna sreću dosanjam, odvodi me tužnu u svijet Božje milosti, radost da osjetim, sjetim se da su razočarani u Raju očarani.

http://www.poezijaonline.net/voli-me-zacjeli-me-ili-me-pusti-da-bog-u-milost-primi-me/

http://webstilus.com.hr/index.php/knjizevnost/133-poezija-poezija/5158-voli-me-zacjeli-me-ili-me-pusti-da-bog-u-milost-primi-me

POSTALA BI GOSPODE ČUVARICA SVOGA ANĐELA

Kada bi bar suze molitvene mogle izbrisati moje zemaljsko postojanje... da se moje tjelesno rastopi od plakanja, da ode duša pod oblake, oslobodi se okova. Kada bi bar prestalo stradavati moje utješiteljsko srce, kada bi se duša smjestila u krila bijelog anđela, koji me odavno u ljubav vječnu poziva. Evo sad bi pristala, polegla bi dušu u mirisna krila, uspavanka bi mi vječna bila pjesma anđeoskog srca. Kao da sam tražila išta zemaljsko za sreću, o nisam. Ljubav je moja kućica duše, ljubav je moje blagostanje, moje zdravlje. Otići ću i ja živjeti u svijet koji je za mene. U oči koje me nutrinom vide, u srce koje brine, u usne koje sveto ljube, u ruke koje brane, ne ispuštaju, nosit će moju dušu noge stasite, živjet ću dušom u anđelu. Jer ljubav ljubavi na Nebu dopuštaju. Nemam kuda izranjavana od zemnosti, nemam kuda moja tajnosti. Gospode imam neobičnu želju, bili mogla čuvarica anđelu čuvaru biti, u njegovim krilima živjeti, meni trajna ljubav fali, uz ljubav želim stalno disati. Zafali li anđelima milovanje krila, šaputanje volim te!? Želim se odužiti ovom šapatu u srcu, ovoj tajnosti svetoj koja kaže voljena si Ana, nisi nikada ostavljena i sama. Pazila bi na svog anđela ljubavi, moram mu zahvaliti što me savršeno nasavršenu voli, što se sa Neba za mene moli. Abba Oče, pusti me u krila sanjiva, da prestanem biti ranjiva, amen!