SNOVIĐENJE

Došao je, uzeo suze moje i u svoju ih dušu stavio, ljubavlju me ozdravio! Došao je i rekao da oprostim jer sam život jedan na njega čekala... sad je došlo vrijeme da i ja imam svoj dom... da i ja imam kome od boli pobjeći u ljubav! I gledao me kao što anđeli gledaju ljude u bolu, brižno i sa razumjevanjem i u naručje me stavio krilima od čiste radosti prekrio. I vidjela sam lađu Kristovu i sunce sam novo vidjela i Nebo kako sja od zdravlja! I mali anđeli su se radovali jer su poprimili obličje ljudsko... duša im je treperila od ushićenosti... dozivali su mama, tata i čula se pjesma arhanđela i trube Sionske bile su nam svjedoci ljubavi. I smirila sam se napokon sam bila ona prava ja... oblikovana po Božjem i u tijelu i u duši... sva sam u haljini od ruža sijala na ljubav mirisala i gledala sam u te anđeoske oči koje sam poljupcima blagoslivljala i one su mi rekle Ana Emanuela čekat ću te voljena, ali sada probudi se... kroz križni put sama ćeš... Bog je uz tebe... I krv moja poteče na jastuke uplakane... kako te samo dušom imam moj rajski anđele... a osta mi plakanje! :(