Čuvaj srce za onog tko ga neće sudit i očitat će njegov otkucaj i kad voli i kad ga boli.

OSTAT ĆU LJUBAV U SRED OČAJA

Meni i dalje ostaje vjera u čovjeka u čijem se zagrljaju osjećam ko u rajskim krilima anđela! Meni i dalje ostaje čežnja, osmjesi i suze, udah i izdah maštanja! Meni i dalje ostaje ljubav za tebe u grudima, a Bog samo zna oću li ikad biti bar kap ove ljubavi svoje voljena, zaštićena u sred bola! Je li moguće da ljubav baš nije ljubljena, da je ne osjećaš, da me ne vidiš u srce i dušu tajna moja! A znam moguće je sve na Svitu ovome ljubav sakrivaju, odbacuju! Neka, ma neka! Ja ću ipak da te volim i bez tebe! Dok najdivnije uživaju i kad ljubav ne daju njima ona dolazi,  a ona koja je za odbacit ona će volit iskreno, srca čistog! Njoj je to dovoljno, ostat ljubav Božja!

LJUBAV SAM UNATOČ SUDU, BOLI I MANAMA

Uvik sam se eto fala Bogu trudila da svoju bolnu životnu priču, ispisujem kao stihove i govor o ljubavi! Čežnja me nije dovela do željenog, neki bi rekli da sam zalud pisala...ali eto preživila sam najgore misleć na lipotu! Možda dođe vrime da zašutim, pa mi samo rendgen očita srce i kažu stručnjaci što se to krije u meni kad luckasta sam usred neizustive boli... Možda su neki saznali tko sam, a možda i nisu! Koda je i bitno, tek sam jedna od bezbroj uplakanih, a tako na izgled nasmijanih! Istina je potpisujem; tužni se najlipše smiju, a ja bi dodala jer viruju i nadaju se da Bog njihovu bol vidi i šalje anđela da nas smiri! Bitno je u svemu ovom kontakt duše sa Svevišnjim! On na trnoviti put uvik pošalje oslonce... ljude koji te bez objašnjenja razume i budu ti na rane latice mirisne blagoslovljene! Tako mi svega volila bi bit obična, voljena u nekoj daljini di bol ne napada! Mir, sveti mir sa srodnim bićem godio bi, priznajem! Al štobi sad, ne mogu se ja isčupat iz tijela bolnoga i reći dušo poleti, iz bola u bezbol, nađi svoj san pa ga živi, jer ko sam ja da išta bude po mojoj volji, Gospodu sve pripada, ne żivim ovu bol i ljubav samo ja! Nebi bilo fer da se ponesem kukavički, trebam se na ovim životnim postajama svijesti i duhovnim razvitku dovesti! Blizu sam da shvatim baš sve! Blizu sam svjetlu istine, zrcali se nada i kad se čini da više izlaza nema, da zatočenica sam u labirintu ovozemaljskog života! Vinut ću se, ne moram ja kružit, nit me mora ovaj križ rastužit, ljubav je sveta čarobnica, u Nebesa će sve moje, križ ostaje dole, a ja pripita uz molitvena krila postat ću ono što sam cili život tila! Virujem, unatoč ovom tijelu koje mi je začahurilo dušu, probit ću krilima molitvenim  tunel plača, postat ću uz pomoć Duha Svetoga jača, Gospod će reći Ana poleti i oću krilima obojanim duginim bojama, u haljini bezbolnih mirisnih ruža biti ću i ja, neće mi suditi za mane, ni za nemoć moju, shvatit će koliko ljubav moja živom držala me obećajem to onima koji me u bolesti sude! Ljubav sam ja i kad sam puna mana i groznog plakanja, ljubav sam ja iskrena! Ne može ono što je Bog stvorio izmjeniti zemaljska grozota, osuda, nevjera! Ljubav sam to bar Bog i anđeo čuvar moj zna, jer me osjećaju i u potpunosti razume!

ANĐEO SA NEBA LJUBAV JE MOJA

Nježni lik anđela sa Neba,
povjetarac nade, ljubavi bez boli!
Moja ljubav, to si ti!

Duša očiju morskih safirnih promatra me
čezne da mi dokaže koliko me voli!

Ko školjke bijele ruke su tvoje,
koje mi srce biserom čine,
čuvaju moje pjesme, moja nadanja
za neka beskrajna ljubavna putovanja,
za snoviđenja vječna!

Postojanost si svetih leptirića u grudima
kad srce od drhtaja puca!

Zorom me ljubiš svjetlošću,
udišem mir, izdišem svoj nemir!

Iz očiju mi uspavanih sviće sunce koje si ti
položio kao oltar u zjenice boje lješnjaka,
mirisnih travki i jezera sna.
Zračice ljubavi nebeske
pritajile su se iza suza, tih osjećaja srca!
Anđele Neba,
tvoja mi krilata snaga treba,
da snaga mi se vrati u tijelo!
Da mi prestane plač duše
i da mi biće postane cijelo!

Ponekad se ponadam da si živ,
da sva tvoja postojanost
zbog mene se nad Zemlju nadvila!
Da nisam zalud ljubila sveto
i za tobom čitav život žalila!

Znaj da nitko te neće tako snažno željeti,
voljeti,
ljubiti,
sa tobom se ko dijete igrati,
nitko ti neće pjevati,
o Gospodu govoriti,
nitko ti neće krila odmarati,
u odaje ljubavi vječne odvesti,
ovako kako umim ja!

Da li me čuješ lipoto rajska,
da li me čuju bar snovi tvoji
u kojima šutnja ima glas!?

Hoću li ikada vidjeti tebe,
čuti tvoj mili glas!?
Hoću li anđele Neba,
kad ti si sve što mi treba!?

Zar mi je umrijeti,
da te vidim!?
Zar mi je plakati,
u bolu zaspati da mi dođeš!?

Je li to jedini put
do tebe i mene!?

Sudbina si za kojom čeznem,
svih drugih sudbina sretnih ja se odričem,
jer samo
želim ovu molitvenu svoju,
pa makar se i ne nikad i ne probudila!

Ako si samo san,
neka me opijum Duha Svetog uspava
i Bog te na Nebu stvori za mene!
Ima li lipše želje
od biti kraj tebe,
onog koji me nesavršenu savršeno ljubi
i iz svog zagrljaja nikad ne gubi!
Ima li išta lipše,
od osjetiti da čista ljubav kraj tebe diše!

Nema, za mene si ti sve moje želje!

Od ♥ tvoja Ana, 13.07.2015., Bilaj

Molim za tebe!

Kad me zaboli najviše, zatvorim oči tvoj mili lik da obasja moje bolno sve! Blagoslovim dobrotu tvoju i prijateljstvo naše dobri Božji zemaljski anđele!
Molim za tebe, za tvoju sreću, za tvoje osmijehe i melem iz Raja noćas da blagoslovi tvoje boli sve!

ANĐEOSKA KRLETKA SRCA POSTOJI LI ZA BOL MOJU!?

Da je pjesma moja mirovala, šutila... mnogi nebi shvatili tko sam, a ti anđele možda bi, tišinom letio do srca mog da bi ga tješio... takva bi trebala biti ljubav, ona bi trebala nać ovo srce, a ne ga pustiti u let ka okovima bolne sudbine... Bog zna može li se sad ovo napuklo srce sačuvat u nečijoj duši koja bi mu došla kao krletka spasenja....Bog zna da li sam suđena duši ili bolnim pjesmama, tim duševnim notama koje odvode ikuda ili nikuda...

POJAM LJUBAVI BOŽJE

Ljubav ima oči svete, u tami pali svjetla nade! Ljubav ima krila sjajna, poslana iz Raja da bi obični smrtnik letio! Kako je divan naš Bog, u Njemu obitava sve dobro koje besplatno daruje ljudima! Ne traži ništa, samo zahvalnost i molitvu u grudima!   Kroz suze dolazi i osmjeh ushićeni skupa sa svojim anđelima svaki dan da me utješi! Poukama nebeskim vrednuje moje srce, a ja ih darujem nesebično Svitu, nekima zalud jer ne shvaćaju svi ljubav svetu i nikad neće...teško je pojasnit to, i  nije na meni da čudesa činim, ali nekim ljudima se divim, jer shvate što trebaju činiti nakon što im se obratim sa blagoslovom...Sretna sam ako uputim na bolje bar jednu dušu od njih 100! Bog to cijeni, znam! Zato sam tu, kao Božja apostolica čistog darivanja sebe! I ne tražim ništa za uzvrat, čak ni fala, dovoljna je ova sveta šutnja koja ima glas u mome srcu!