♥ CELINE DION ~ BECAUSE YOU LOVED ME ♥

Cvijeće je upilo suze, sa prozora mog čekanja.
U toj bolnoj rosi bila je moja nutarnja lipota, moja najlipša čežnja...
Samo je ona znala moje tajne snove, i netko samo moj, nečujan, tih...
anđeoskim krilima ukrašen, obasjan ljubavlju moga srca
i mojom vjerom da je tu tik do mene oduvijek,
moja zaštita u bolu i slatkost u ispijanju kaleža gorčine.

U postelji suznoj pretvarali su se biseri i zrcalili se na mojim mirisnim trepavicama.
Osjetila bih kako mi sa kapaka padaju latice natopljene nadom.
Pjesma tajna kucala je u mojim umornim grudima,
činila me živom u sred okova.

Možda je moj Svijet liposti lažov u noći,
možda mi nikada sveti trenutak u javu neće doći,
ali san i ljubav mi ne mogu ukrasti neizustive nepravde i boli.

Svileni jastuk srce mi zazebe,
kao da nema ni mene ni tebe
na svijetu ovome...
Kao da sve moje i tvoje negdje daleko je...
Znam da istina to je, anđeosko moje.

Moje tame svjetlo ostani,
u skrovištu nebeskom moj postani,
dovoljno je i maštati moja ljubavi.
Jer sve prolazi, sve osim iskrene ljubavi,
koja na nebu zrcali se i nikada ne prestaje.

Nečujnim glasom ime mi izusti,
ali nikada golube moj ti suzu ne pusti.
To mogu samo ja u dvorcu nadanja .

Udaram od baršunaste zidove,
od prozore kišne i maglovite.
Samotnica vila snena...
Raj bi na Zemlji htjela.

PJESMA ZA TEBE MOJ ANĐELE

Nisi me tražio, nisi morao.

Bila sam oduvijek tu;

Svitanje u tvojim anđeoskim očima.

Nisi morao krila natapati u vosku gaseće svijeće,

ni vjetre zaustavljati da plam ne ugasne.

Vidio si me, osjetio kako sjam tu u tvojim toplim grudima.

Bila sam ti svjetlašce, mila krijesnica od Boga.

Planine mračne, ne spominji mi.

Ni bol i daljine koje gore i smrzavaju se od nepravde.

Ne spominji mi moj dobri  anđele,

veze mora i kopna, jer strah me je da u jezeru bola

moje tjelesno ne utopi se.

Želim te osjećati, jer ti si jedini bezbol uz Boga za mene.

Oduvijek treperim u tijelu bolnom zbog tajne

koja me vuče do tebe.

Bolna opstajem samo tebi dobro da bude.

Da mirišeš na svježinu i nebeske udahe.

Molim oduvijek za tebe tajno moja.

Plovimo ljubavnom lađom srca,

Tko da ta mora i rijeke  zaustavi.

Voli me i kad sama od sebe odustanem.

Ne drhti mi, sunce su tvoje oči,

I ne plači nikada samo prostri

zračice ljubavi koje bukte u samoći.

U toj svjetlosti zagrljaj ću ti dati,

tvojom se zvati.

Pale smo anđele susreli,

Bičevali nam srce i dušu krali.

Nema veze ljubav je naša neozljeđena,

u Božjim rukama opstala.

Ne mogu oni protiv ljubavi

koja nas spojila.

Lako za čarolije,

Naše su jače , one su od ljubavi nebeske,

Nepobjedive.

Neka te ne zaboli ako me sjenka

nekog divnog anđeoskog kipa tek prikazuje,

Imaš me i prije nego na zemlju Bog spustio me.

Zvono sveto slušaj anđele,

Svaka je molitva sa mojih usana za tebe.

Pukotine na srcu srasti će,

kada se na nebeskom svodu nađemo

moja zvijezdo danice, moja mila ranice.

Moja suzo radosnice.

ukleši u kamenu imena naša,

Neka srce Zemlje podrhti od ovolike ljubavi,

Ona će bol da pobjedi,

Vjeruj mi anđele ljubljeni.

Ne kuni nikada naš dolazak na zemlju,

Ne kuni bol.

Jer mi smo ljubav u tom padu spoznali.

Bog nas je usavršio patnjom smo spoznali

kako do bezbola duše doć.

Pogledaj se u ogledalo kada me želiš naći,

tu u očima tvojim bukti ljubav moja zauvijek.

I kada ti oči zacakle, tad znaj da negdje i moje

na put u Nebo odlaze,

Naći ćemo se anđele.

OBEĆAJEM.  

DOK SE ANĐEO OGLEDAO U VILINSKOJ DUŠI

U tvom lepetu krila, moja bol stade.
U zakrčenom srcu rijeke potekoše,
balvane i grane koje su me bole ti sklonu.

Istražio si mi oči svojim nježnim krilima,
Ogledao si se u jezeru ljubavi.
Vidio si koliko je tebe u meni.

Ploviš u mome srcu i izranjaš u očima.
Sjedinjeni smo sa sjenkama zauvijek.

Kamenje koje je otežalo srce,
postalo je drago kamenje,
Oplemenila ga ljubav naša.

Sadi ruže u vrtu nade,
niknuti će, ne pitaj me gdje.
Sjemenke su tu kraj mene.

Učvrstimo sveprisutnost nebesku
tu u molitvenim rukama.
Biti će kraj svim mukama.

Iz vilinskog oka latice umjesto suza padaju,
Ruže je posijao tu u njenom uplakanom oku.

LATICE CVIJETA ZVANOG ŽIVOT

Bog nam je dao cvijet zvan život. Uistinu svatko ima tu mogućnost da se služi laticama blagoslovljenim. Ne znam samo zašto ga boje u tamne boje, kada su dugine boje po svuda. I u najvećoj boli isijava iz tajne Oca nebeskoga harmonija življenja, tu je sveta vjera, nada u ljepotu. Trebamo biti zahvalnog srca, ljubiti jedno druge. Stvoriti povjerenje i darivati se bez da išta tražimo za uzvrat. Ljubav uvijek dobiva bez da mora tražiti. Mirisna polja u srcu su, nije tu paljevina i trulež, nisu tu izdaje i prevare, nije tu očaj, ni tuga, ni jad tu je nebeski sklad. Moramo se oduprjeti boli, moramo savladati zemaljske obmane i strahove. Sad dok je vrijeme shvatimo da je jedina vrjednost dar Božji, LJUBAV koja donosi toliko radosti i dar za darom u nutrini. Što će nam sve zemaljsko ako se izgubimo DUŠU u ovom traganju za vlastitim identitetom? Znamo dobro tko smo, i nema tu znaka pitanja. Mi smo svjetlosna bića, poslana na Zemlju od Boga, mi težimo da se vratimo svetom izvoru i jedino ćemo u zajednici sa Bogom biti sretni. Nama treba sunce koje isijava od Jaganjca Božjeg, ono smiruje naše biće i puni nas ljubavlju koja nam je potrebna. Smijmo se lipi moji, i u patnji pregorkoj slavimo ono što će biti, obećanja Jahvina. Prepun je milosti za pokajnike i dobre duše Gospodar naš, o Njemu mi šapuću anđeli putem misli. Čudesno je sve ovo, uistinu svaka duša je simbol Božje želje da život miriše. Bog nas neizrecivo ljubi, šalje nam nebeske i zemaljske anđele u pohode. Koliko puta smo klonuli, a oni su nam patnju sklonuli. Blago nama jer mi smo djeca Božja. Mi smo srca mirisna, i ne smijemo dopustiti da nas zemaljski vladar stavlja na kušnju. Molimo se Trojedinom Bogu, Ocu, Sinu i Dugu Svetom, oni su naša spasonosna krila, koja će nas bolne utješiti, želje vječnog spasenja u srce utkati. O dobroti mislimo, dobrotu činimo i Raj će niknuti na novo u ovoj ojađenoj zemlji. Molimo se za one koji ne spoznaše svetu istinu, za one kojima se govori a oni se svemu tome smiju i misle da su sve bajke i basne. Molimo se dok nije kasno, jer Bog ljubi, ali i sudi poganima. Molitva iskrenog srca nadjačava zlo, u srcu nek vam bude uvijek misao na Raj, dušom hodite po plavetnim livadama, a tijelom po ovim često suhim sa molitvenim rukama. I ne brinite Otac će se naš pobrinuti da sigurno stignemo u Njegovo Kraljevstvo nebesko. Ljubav ostaje, duša je vječna na svog Stvoritelja je. 

KOLIBA I STANAR

Ko tama koja čeka svjetlo blaženo bijaše moja bol.
Čekah te kao koliba pusta,
da se nastaniš kao čista ljubav 
u mojoj neshvatljivoj srceparajućoj samoći.
Kroz prozore moje kišne sunce da svane.
Sat da poprave tvoje ruke i 
skinu paučinu sa ostajalog namještaja.

Tvoja ljubav žarka priredi moj put sneni.
Voljeh te snažno i tu uvijek bijah vidljiv u sjeni.
Sve zagrljaje tebi prinesoh na dar.
Za poglede tvoje ja sam živjela,
i za sve osmijehe koje si čuvao za mene.
Bol koja se poput bršljena splela oko mog srca,
u čežnji za tobom ispari.

Ti me ružama neonskim okruni.
Šapati glasa tvog podižu me iz plača.
Uspjelo ti da ostanem prigrljena uz život ,
jer ti bijaše plamtaj udaha mog bolnog srca.
Smisao buđenja.


Zatvorim i danas snažno oči ,
da me java nikada od tebe ne rastavi.
Dođeš mi kao dar od Boga,
u smijeh mi pretvoriš suze.
Samo tebi mogu reći koliko sam ranjena,
jer moje ćutanje ima zvuk u tvom anđeoskom srcu.
Imam sa tobom sve, sve u tajni nebeskoj živi.

Lažu kada kažu da sam nesretnica u svemu.
Lažu kada kažu da ja pravo na ljubav nemam.
Lažu da sam puna mana, mene Ti ljubiš dušom svom,
jer me znaš po nutrini vilinskoj, nježnoj, ljubavnoj.
Nek mi sude, ti si moj štit, moj čuvar duše.

Ja te imam i naša je ljubav moje najveće bogatstvo,
Ono nebesko koje kraja nema.
Procvjetao si u srcu tajno moja.
Zamirisao me u mom bolu,
Što više da tražim, ljubljenija mi duša ne može biti.
Od svih boli sačuvati ću te,
tu u sebi zauvijek.
I u osmijehu i u suzama i u željama nebeskim,
Po svuda ćemo ja i ti biti, na krilima anđela nebeskih nošeni.