U tvom lepetu krila, moja bol stade.
U zakrčenom srcu rijeke potekoše,
balvane i grane koje su me bole ti sklonu.
Istražio si mi oči svojim nježnim krilima,
Ogledao si se u jezeru ljubavi.
Vidio si koliko je tebe u meni.
Ploviš u mome srcu i izranjaš u očima.
Sjedinjeni smo sa sjenkama zauvijek.
Kamenje koje je otežalo srce,
postalo je drago kamenje,
Oplemenila ga ljubav naša.
Sadi ruže u vrtu nade,
niknuti će, ne pitaj me gdje.
Sjemenke su tu kraj mene.
Učvrstimo sveprisutnost nebesku
tu u molitvenim rukama.
Biti će kraj svim mukama.
Iz vilinskog oka latice umjesto suza padaju,
Ruže je posijao tu u njenom uplakanom oku.
Nema komentara:
Objavi komentar