Uskrsnuće iz boli
Nasmijana bol do kostiju peče,
izvire tihi plač vena,
trpim skrivene suze koje se
preobražavaju,
evo u krvi se tope!
Rijeke me svete ozdravljaju
dok prolazim svjetlosnim molitvama
kroz tamu...
Suze su moje skrivene
postale zlatne kapi
za duše sirote i ranjene...
i nisu zalud padale,
tako su u poniznosti molile.
Bile su raspete, sada su uskrsle.
Kroz bolest se rađa molitva vjerna,
opasana ljubavlju za Krista.
Bolesnički mi je krevet olujno more,
ali znam Bog hoda po vodi.
Iz mora će me smjestiti u
vode Novog Jeruzalema
da ozdravim.
Šapat mi tiši od vjetra kaziva
Princezo ako treba i zaplači,
ali nikada ne odustaj.
U boli ovoj raste uskrsla nada,
u krvi sja ljubav bez kraja.
Jer križ nije kraj – on je most,
koji vodi Raju gdje stanuje Bog.
U sobi tišine gdje boli dišu,
anđeli sveti krvave mi suze brišu,
za mene svi sveti dišu.
Ovdje su dani dugi,
a duša molitvom vapi:
dolaziš mi Isuse, tiho k’o jutro,
u dodiru bolne ruke, u pogledu što grli.
„Ljubav tvoja liječi tamo
gdje lijek ne može.“
Hoćeš da moja muka postane
mučenica sveta i duša se moja
podigne u nebesa.
Iscjeljujuća Ljubavi,
u bolesti Te susrećem.
Kad ležim, Ti klečiš pokraj mene.
A ležim dugo predugo...
samo zbog Duha Svetoga
u nekom danu ustanem...
Znam da
krevet je križ, al’ ne bez svijetla,
jer u mojim ranama prebivaš Ti.
Iscjeljujuća Ljubavi,
utkaj mir u moje dane.
Kad boli zadrhte neka pjesma poteče,
jer Ti si život u patnji,
Ti si uskrsnuće u meni.
Od ❤️ Ana Emanuela, Gospić 7 04.2025.
Foto sam izradila sama uz pomoć aplikacije
Nema komentara:
Objavi komentar