Pobjegla sam u planine, u pećini te čekam Isuse. Eno uređeno je grobno mjesto za tebe. Hoću ti u njega donijeti cvijeća i balzamnog bilja za tvoje presvete rane, da latice upiju tvoju nevinu krv i sve na novo procvjeta. Moja duša za tebe kroz Veliki Tjedan najdivnijom rascvjetanom planinom šeta, da ti pustinju olakšam. I bdijem milo uz tebe sam u svim svojim molitvenim mislima. Kako bi voljela da patnje nema da radost vječno živi. Kako bi voljela umrijeti svojim željama i ovom svijetu. Povoje Tvoje čekam, palim svijeće u ovoj hladnoj pećini da ti bude bar malo toplije. Čekam utješiti i zagrliti blaženu Mamu Mariju, koja te grli u svome krvavom krilu, čekam svetu Mariju Magdalenu, čekam da mi rubac tvoga Svetog Lica sveta Veronika stavi na bubrege da ozdravim. Milo otišla sam dušom u Getsemani, oprosti što te i moj grijeh rani. Milo ispravila bi sve zato idem brati cvijeće sa korijenjem za tebe... ukrasit ću ti mjesto uskrsnuća, Isuse vodi i mene gdje je moja rajska kuća. Amen.
Od 💜 Ana Emanuela, Bilaj 15.04.2025.
Nema komentara:
Objavi komentar