Krvlju se izbijele haljine, ne brinite ne krvarim sama predragocijena krv ozdravlja me - bol pročišćava me, nova da postanem u Raju u milosan časak u vječnom služenju ka mali anđel da ostanem, vječno pjevati Trojedinoj Ljubavi Boga Živoga! A mene bit će dok dah Duha Svetog u meni diše, dok na ljubav mi srce miriše! U ovoj bijeloj sobi ipak je radost uskrsla, jer u ovoj pećini nisam sama, razmatram mukom svojom muku Krista kralja. On moju modru haljinu nosi a mene u svoje bijele presvlači, milosni ljubljeni, Spasitelj voljeni, kako da se odužim? Rada bi bolom iz ljubavi! A krevet mi je evo ko grobnica, svaka sestrica i doktor poput blagoslova Isusa i mame Marije, jer u službi je nebeskoj duša svaka i iz njih milost blaži rane, isijava im iz srca ljubav u koju vjeruju. Udovi Kristovi smo svi kada se cjelivamo, vraćamo se kao potpuno tijelo uskrslo. Probajmo shvatiti da smo hram Duha Svetoga i da je u nama čitav sveti svemir veći od ovozemaljskoga... u njemu služe svi sveti Bogu, zato možemo podnjeti patnju ovu. Nismo sami, Raj nas brani. Po zvijezdama piši Isuse volim te, majko trebam te... neka sija ljubav. I svakom budimo ljubav Isusa i ljubav mame Marije. Budimo već sada ono čega smo žedni. Ljubav sama. Vraćeni Svemogućem i Njegovoj svetoj volji. Isuse misli mojim mislima, upravljaj mojim nogama, piši i grli mojim rukama, voli kroz moje srce, tješi kroz moju dušu, pobožanstveni sve u meni, da ti trajno služim. Isuse svojim zdravljem djeluj na moju bolest, svojim melemom na moju muku, svojom brižnošću osposobi me za dane buduće. Amen. 🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Rijeka 8.10.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar